Već je prošlo više od deset godina. Od onog potpisa u Guvernerovoj palači na kredit za Rijeka gateway, tog projekta svih riječkih projekata za kojeg se govorilo kako će preokrenuti bivši industrijski u tipični mediteranski grad s jakim turizmom i tercijarnim djelatnostima. Te 2003. godine tamo su bili i tadašnji premijer Račan, potpredsjednik Vlade Slavko Linić, gradonačelnik Obersnel, župan Komadina, a potpise su između ostalih stavili danas bivši ravnatelj Lučke uprave Bojan Hlača i član Uprave HAC-a Josip Sapunar, koji je u međuvremenu završio u zatvoru. Račan je izgubio izbore i umro, dok su industrija i proizvodnja ostale uglavnom uspomene na neku bolju riječku prošlost. Deset godina poslije ostala je i okrutna činjenica kako se ništa korjenito u Rijeci nije promijenilo zbog Rijeka gatewaya. Jest otvorena prazna zgrada na Riječkom lukobranu, terminalu bez cruisera. Jest produžena i nova obala Brajdice. Ali bez bitnog utjecaja na kontinuirano osipanje ono malo preostale industrije i radnih mjesta. Čiji se završni čin upravo odvija u »3. maju«. 

Deset godina kasnije u javnosti su osvanula projektna rješenja arhitekata za budući izgled Delte i Porto Baroša. Slučajnost ili ne, u Novi list je stiglo i pismo jedne anonimne čitateljice, koja živi u ulici Drage Gervaisa i žali se na buku s kontejnerskog terminala Brajdica. Ona postavlja i neka zanimljiva i sasvim logična pitanja. »Ne znam tko će pametan kupovati stanove ili posjećivati hotele na novoj Delti, koji će biti izloženi buci 24 sata na dan? Lučke operacije se odvijaju bez prekida, te se one, kao i vlakovi koji prevoze teret iz luke, posebice rado obavljaju u noćnim satima. Divim se ljudima koji žive još bliže Brajdici (usput, bučno je sve do Trsata) i pitam se je li itko od vodećih ljudi u ovom gradu učinio išta da ih (nas) zaštiti od buke i svjetlosnog zagađenja.« 

Citat ovog pisma uskoro će vrijediti i za onaj zapadni dio grada, za Turnić, Krnjevo, Mlaku i druge riječke kvartove ako se i kada izgradi drugi terminal na Zagrebačkoj obali. Što jasno sugerira da će najveći i najgušće naseljeni dijelovi Rijeke u budućnosti gledati na kontejnere i dizalice, te biti izloženi buci. To i nije najveći problem, barem ne bi bio ukoliko bi lučki terminali omogućili značajniju zaposlenost Riječanima. To se nažalost neće dogoditi u nekoj velikoj mjeri. Riječ je o malim terminalima uvučenim u grad s vrlo ograničenim mogućnostima širenja i izuzetno skupom infrastrukturom (željeznica, cesta). 

Nedavno je objavljeno kako bi financijer željeznice u Rijeci također trebala biti Svjetska banka. Ako se uzme u obzir komplicirana i spora procedura Svjetske banke koja je već viđena u Rijeka gatewayu čini se izvjesnim i prolongiranje predizbornih rokova o gradskoj riječkoj željeznici u funkciji do 2020. Uz napomenu kako je i taj rok užasno dalek ako se promatra u kontekstu broja nezaposlenih u gradu, a još i više u svijetlu činjenice kako nema niti govora o bilo kakvoj opciji pokretanja proizvodnih aktivnosti na širem području Rijeke. 

Jedan od rijetkih koji je opetovano, ali uzaludno upozoravao na pogrešnu strategiju investiranja u gradnju kontejnerskih terminala usred grada jest počasni predsjednik Kluba Sušačana Zdravko Ćiro Kovačić, koji je sasvim logično konstatirao kako sve velike luke odlaze iz gradova, jer trebaju prostor za razvoj, te dodao da ozbiljni gradovi i države strategiju planiraju 30 do 50 godina unaprijed, dok će naši planovi već za desetak godina biti mali i nevažni izvan naših granica. 

Delta i Porto Baroš savršeno se uklapaju u tu priču. Puno je stanova neprodano i puno poslovnih prostora već sada zjapi prazno u Rijeci. Dovoljno je pogledati Zagrad, neboder Tower centra ili zgradu Transadrije, koja je na odličnoj lokaciji, ali je nema tko kupiti. Isti problem muči i projekt Delte. Tko će tamo kupiti stanove? S kojima novcima, odnosno gdje će ti ljudi raditi u Rijeci i okolici, pa će si to moći priuštiti. Rijeka već dugo nije grad u kojeg ljudi dolaze zbog posla, a to potvrđuju i rezultati popisa stanovništva. I to samo po sebi govori da su se vremena u ovih deset godina dramatično promijenila, kao i da bi stoga bilo razumno mijenjati idejna i projektna rješenja za Deltu i Porto Baroš. Nije li bolje smanjiti apetite, pa jednostavnije i jeftinije predvidjeti na Delti kombinaciju gradskog parka i šetnice uz more uz jedan veliki gradski trg te eventualno pokušati realizirati projekt akvarija, sadržaja kakvog u gradu nema i mogao bi biti atrakcija za građane i turiste na kojeg bi se dobro nadopunila marina u Porto Barošu s pratećim sadržajima. 

Time bi se doista u realno puno kraćem vremenu mogao realizirati riječki waterfront i otvoriti grad prema moru. U suprotnom je nažalost sasvim izgledno kako ulazimo u novo desetljeće čekanja na realizaciju snova o nicanju novog poslovno-stambenog kvarta pored Brajdice. Snovi su lijepi, ali s vremenom postanu zamorni. Pogotovo ako se ništa od njih ne ostvaruje. A pritom živimo desetljeće u kojem će broj Riječana i dalje padati. I približiti se zastrašujućoj brojci od svega 100.000 stanovnika. S novom Deltom ili bez nje.