Referendum o braku je besmislen. Ali na njega ipak treba izaći i glasati. Jer se barem odlučuje o nečem konkretnom. I može se utjecati na to da Hrvatska ostane donekle moderna i civilizacijski napredna zemlja u kojoj se prava manjinama ne ograničavaju Ustavom.

Zato izlazak na prvoprosinački referendum ima više smisla od izlaska na parlamentarne izbore, gdje se može glasati za ovu ili onu političku opciju, desnu ili lijevu, liberalnu, radničku (ako to uopće postoji), a da svejedno možete biti stoposto sigurni kako zbog toga nećete živjeti ni mrvicu bolje nego ranije. Uostalom, dovoljno je pogledati koliko je duboko neuspješna aktualna Vlada i koliko je njihovih obećanja iz Plana 21 ostalo neispunjeno, poslušati zadnju izjavu Zorana Milanovića kako će se teško živjeti naredne dvije godine uz spoznaju kako on i njegovi drugovi iz SDP-a sigurno neće ništa lošije živjeti nego danas ili u protekle dvije godine.

Pa onda sve to usporediti s ništavilom i manjkom svake konstruktivne ideje koju s druge strane nudi HDZ s Tomislavom Karamarkom na čelu i nizom u javnosti profaniranih političara kakav je Božidar Kalmeta, koji je imenovao gotovo sve direktore u cestogradnji, a sada ih gleda kako čuče u zatvoru i govori kako ni o čemu ništa nije znao. Zar je Kalmeta naša budućnost? Ili Karamarko, ministar policije koji o cestarskoj pljački također ništa nije znao. Ili Milijan Brkić, koji se ne srami svog akademskog plagijata. Tko je od svih navedenih zaslužio biti biran ili ponovo izabran na čelo Hrvatske? Točan odgovor je nitko. Ali drugih nema…

 Zato postoji još jedan važan detalj koji će donijeti 1. prosinac. To je kultura izlaska na referendume. Spoznaja o postojanju kakve-takve opcije da stanovnici ove sirotinjske zemlje mogu svojim glasom doista utjecati na nešto. U tome se istovremeno krije vrhunska manipulacija i prevara referenduma o braku kao ultimativnog dokaza da su svi referendumi nepoželjni i kontraproduktivni. Onaj o ćirilici već prijeti. O onima koji bi mogli uslijediti kao što je zabrana abortusa ili medicinski potpomognute oplodnje strašno je i pomisliti. Pa bi na tome trebali pasti i referendumi o svemu ostalom. Prodaji autocesta, robovlasničkom Zakonu o radu, nacionalizaciji strateški najvažnijih državnih kompanija ili pokušaju uskraćivanja povjerenja Vladi. Ovoj ili nekoj sljedećoj.

Ustavne promjene koje se kuhaju u SDP-ovoj i HDZ-ovoj saborskoj kuhinji sigurno će voditi računa o tome da svaki referendum bude teško provesti o čemu god bila riječ. Sa izlikom da su ljudi u Hrvatskoj glupi, skloni netoleranciji i naprosto nedovoljno zreli odlučivati o konkretnim stvarima. Njima je daleko bolje demokraciju ostaviti isključivo parlamentarnim, lokalnim i predsjedničkim izborima, gdje prave mogućnosti izbora ionako nema. Tako da i izborna baza ostane poslušna i mirna, iako je za većinu san o demokraciji odavno pretvoren u mučnu borbu sa sve većom bijedom.

Prošlo je gotovo dva mjeseca od pisma Maje Mačković objavljenog na Facebooku u kojem se nedvosmisleno poručuje kako stoje stvari s prvoprosinačkim referendum. Na dio tog pisma treba još jednom podsjetiti.

»Ništa se u Hrvatskoj nije promijenilo osim što su režije narasle, a cijene goriva mnoge natjerale na švercanje tramvajima. Bolnice su i dalje iste, ambulante također, mjesta u vrtićima i staračkim domovima nema ni za lijek, dječji domovi i azili za životinje vrve jadnim, napuštenim dušama, u dućanima je sve više artikala zaštićeno plastičnim, neprobojnim kutijama, a sve više mladih, sve očajnije i iskrenije želi pobjeći odavde.

Ništa se u Hrvatskoj nije promijenilo osim što nam je zadnjih dana vrlo eksplicitno dokazano da ovom zemljom vladaju sebični mediokriteti, oportunisti i dupelizci, ta tisućljetna sekta koja oko sebe okuplja naivno i još naivnije stado podjednako sebičnih oportunista koji dalje od svog nosa ne žele, niti mogu vidjeti. Prvog prosinca ove godine svjedočit ćemo valjda najvećem porazu humanosti ove nacije, najvećoj krizi morala i najvećem licemjernom oportunizmu. Još jednom me beskrajno sram zemlje u kojoj živim, sram me i tužna sam zbog svih onih koji su dali život za zemlju kojom danas tako okrutno upravljaju oni kojima ljudski život ne znači ništa, a najviše me sram što moram pogledati svom djetetu u oči i reći mu, bez imalo patetike: Bježi odavde, čim prije«.

Tako je prije dva mjeseca pisala jedna majka na facebooku u trenutku kad je doista bila porazna spoznaja kako će se referendum o braku uopće dogoditi. Ova nedjelja predstavlja posljednju priliku da stanemo na kraj tom licemjernom oportunizmu s jednostavnim ciljem pobjede humanosti. Referendum jest besmislen, ali treba izaći i glasati PROTIV. Kao što je zaključila Maja Mačković. U ime našeg sina koji bi sutra mogao voljeti nekog »krivog«.