U saborsku raspravu o proračunu za sljedeću godinu uključio se jučer Josip Borić iz HDZ-a. Neobjašnjivo pun samopouzdanja, a pritom vrlo priprostoga znanja, taj je patriot optužio premijera Milanovića da je »odustao od našeg financijskog suvereniteta«. 

  – Naše financije dajete u ruke europskim birokratima, toliko malo otpora već u prvoj godini članstva u Uniji, jednostavno da čovjek ne povjeruje – zgražao se Borić. 

  Klub zastupnika HDZ-a postao je, reklo bi se, isuviše permisivan u pogledu sudjelovanja svojih članova u parlamentarnim raspravama. Zastupnik Borić s Raba po zanimanju je, naime, učitelj. Nekad je lijepo radio u jednoj otočkoj osnovnoj školi i u dječjem vrtiću Pahuljica. 

  Ali 2004. je HDZ-u odjednom palo na pamet da učitelja imenuje ni manje ni više, nego pomoćnikom ministra prometa i infrastrukture Božidara Kalmete. Tako je Borić 2010. godine čak dogurao i do državnog tajnika u tom ministarstvu. 

  No kako visoka dužnost i zvučni naslov u Hrvatskoj nisu automatska garancija adekvatne obrazovanosti, tako je kod ovog Kalmetinog pomoćnika i državnog tajnika specijalizacija ostala na razini potreba osnovne škole. 

 I tako on očito nije nikad čuo za općepoznati i često primjenjivani postupak saniranja prekomjernog deficita (Excessive Deficit Procedure) koji nad državama članicama rutinski provodi Europska komisija. Pa zato misli i vjeruje da se sada, nakon svih onih kriterija koje je Hrvatska prihvatila i potpisala ulazeći u EU, možemo jednostavno pozvati na svoju »suverenost« da bismo nastavili trošiti kao luđaci i odlučili ne vraćati milijarde koje smo u inozemstvu olako uzimali na zajam. 

  Jedan mladi poduzetnik iz moje obitelji, koji se dugo jako mučio, a onda je odjednom počeo odlično zarađivati, rekao mi je da mu se sretni obrat dogodio čim je odlučio da će raditi samo s inozemstvom. Krenulo mi je fantastično – kaže mi – jer sam se maknuo od Hrvata. Za razliku od naših, poslovni ljudi iz inozemstva naprosto sve uredno i točno plaćaju i striktno se drže ugovora i dogovora. 

  Znači, kod stranaca nije popularan taj specijalni hrvatski recept financijske »suverenosti« o kome drobi Josip Borić. No, šalu na stranu. 

  U ovako depresivnoj financijskoj situaciji, kada dobar dio svega što se u zemlji uspije zaraditi moramo davati za dugove, bilo bi utješno kad bismo vidjeli da i vlast i opozicija zajedno rade barem na ispravnom razumijevanju realnosti. 

 I jedni i drugi morali bi tumačiti da nam je kredite otplaćivati jer u pristojnom svijetu i ne postoji nikakav drugi izlaz nego da se posuđeno pošteno vrati. Vjerovnike ne zanima, a i ne treba ih zanimati, jesu li hrvatske vlade dugove zapile i profućkale, jesu li krediti bili pametno upotrijebljeni ili su njima financirali nerad, nered ili korupcija. Što je bilo, znamo mi, ali sad je to posve svejedno. 

  Drugo, odgovorno ponašanje političkih formacija u parlamentu implicira promicanje financijske kulture na što smo se, uostalom, i obavezali ulazeći u EU. 

  I treće, kad je riječ o vraćanju kredita, nije pametno biti ni slijep, a ni zlurad. Jer dugovi nisu problem samo ove vlasti. S obzirom na to koliko smo živjeli preko svojih mogućnosti, nove tranše još dugo će dočekivati i svaku narednu vladu. 

  Zabava je, dakle, zauvijek završena. Bolje da se oko toga što prije svi slože.