Predsjednik Ivo Josipović rekao je u intervjuu Večernjem listu da u Hrvatskoj puč nije moguć, ali je ipak, čini se, nažalost, povjerovao medijskim budalaštinama da događaji u Vukovaru predstavljaju nekakvo treniranje državnog udara. To se može zaključiti iz Josipovićeve tvrdnje da su »obavještajno-sigurnosne službe trebale u ovom slučaju napraviti puno više nego što jesu«, zbog čega će predsjednik Republike tražiti detaljan izvještaj i raspravu »o ovome«. 

  A što je to ovo? Tamošnji Stožer, uz koji HDZ funkcionira kao podupirajući član, tjednima je najavljivao da će 18. studenog najvišim državnim dužnosnicima pripremiti doček iz kojeg će oni shvatiti da u Vukovaru nisu dobrodošli. I to su učinili. Blokirali su grupu u kojoj su uz Zorana Milanovića, Ivu Josipovića i Josipa Leku bili i strani veleposlanici, tako da je ovima preostalo jedino da se okrenu i počast vukovarskim žrtvama odaju na Ovčari. Radilo se o neugodnoj, pa i mučnoj situaciji zato što su Hrvati posebno emotivno vezani za Vukovar, a Tomislav Josić i njegovi militanti nisu se suzdržali od akcija čak ni na taj dan. To svakako govori da su Josić, kao i njegov saveznik Tomislav Karamarko, posve izgubljeni i nedorasli ulogama koje su si namijenili. Obojica su trećeligaši. 

 Ali, u danima prije Kolone sjećanja nije bilo posla za SOA-u. Da, Josić i Karamarko pokušavaju, u granicama svojih mogućnosti i sposobnosti, srušiti, rekao bi šef HDZ-a demontirati, aktualnu srbokomunističku, pedersku vlast. Pritom stvaraju i okvir za mržnju prema manjinskim skupinama. Bilo je tu dosad i protuzakonitih aktivnosti, pa će razbijači ploča sa ćirilicom kazneno odgovarati. No, to ipak ne znači da se SOA-a morala angažirati, a prema Josipovićevim izjavama ta je služba nešto poduzimala, ali ni izdaleka dovoljno. Što su to morali napraviti, instalirati krticu u Stožeru, pohapsiti preventivno uobičajene sumnjivce? 

 No, da su i tako postupili, ne bi od toga bilo veće koristi. Naime, unatoč Josipovićevoj procjeni o »jako dobroj organizaciji«, ipak je to više bila improvizacija. I iz snimke koja je procurila u javnost jasno je da su stožernici i lokalni HDZ-ovi dužnosnici ad hoc formirali blokadu. Nije se unaprijed točno znalo koji će ljudi stati na križanje Stepinčeve i Bauerove ulice, što bi podrazumijevala iole ozbiljnija organizacija, nego su, kad se neprijatelj primakao na samo desetak metara, kupili prolaznike iz Kolone i raspoređivali ih kako bi im prepriječili put. Osim toga, tih dvadesetak minuta koliko su Josipović i drugi čekali, nije im prijetila nikakva opasnost, pa i to pokazuje da SOA nije ništa propustila. Josipovića ankete uvjeravaju da ga 80 posto Hrvata voli i zato ga je pogodilo što na tu ljubav nije naišao u Vukovaru. No, nema potrebe za dramatiziranjem, političari se moraju naviknuti i na ovakve stvari. Uostalom, na Markovom trgu svako malo ljutita gomila viče »bando crvena«, ali nitko se još nije žalio da SOA nije obradila prosvjednike. Nasreću, SOA nije naša sudba.