Kad je onomad Joe Šimunić dokačio Sulejmanija kao da je bio na pripremama kod Mirka Filipovića, krenula je zajebancija na međumrežju, od kojih je dobra bila fotomontaža s Joeom ispod maskirnog šatorskog krila i snajperom u ruci kako vreba na protivničke napadače. Tko je tada mislio da će samo dva mjeseca kasnije Šimunić periti pušku u Židove, Cigane, Srbe, nehrvate…, no ovaj put ne u fotomontaži.

Nemojmo se zavaravati, upravo je to Šimunić učinio dižući (pogrešnu) ruku u zrak, ali skandirajući »Za dom…« i čekajući odgovor tribina »Spremni!«. Amnestiranje neznanjem povijesti ovog australskog Hrvata koji hrvatski priča kao Google translate, a očito tako poznaje i povijest, suludo je kao i glavinjanje odgovornih netom nakon incidenta.

Kad iz HNS-a poručuju da se sve desilo nakon utakmice, a ne uoči ili nedajbože na poluvremenu pa je sve OK, ne može se čovjek ne nasmijati. No priča je još jednom aktualizirala i domaće zakonodavstvo, koje ima tek nekoliko prilično slobodnotumačećih odredbi o kažnjavanju takvih rabota. Sva sreća pa se sve dogodilo na stadionu, što je DORH-u omogućilo da izvuče tzv. Zakon o navijačima i ipak kazni Joea.

U svemu što je prethodilo ovom Šimunićevom ispadu fascinatna je pak uloga HTV-ovog komentatora Drage Ćosića. Vatrogasna sirena sportskog komentatorstva, vlasnik najiritantnijeg urlanja u eter, uporno je atmosferu na tribinama proglašavao idiličnom. A nemojmo zaboraviti da su teren povjesničaru Šimuniću pripremile upravo tribine, skandirajući domovnu spremnost i »Ajmo ustaše!«

No najgore od svega je što će se nakon kazni FIFA-e i UEFA-e, koje će sigurno doći u nekom obliku, ta nikako beznačajna bulumenta sa stadiona osjećati prevarenom i izigranom, povlačeći se još dublje u pobunu protiv sistema koji kažnjava njihovo »domoljubje«. I to zato što HNS nije napravio ništa po pitanju edukacije navijača o tom prevažnom pitanju. A kako i bi, kad je bivši predsjednik Marković tvrdio da je »Za dom spremni« stari hrvatski pozdrav, dok se sadašnji predsjednik Šuker smješka s groba Ante Pavelića.