Često prolazim pored frizerskog salona koji se zove Per diem. Pretpostavljam da su to »otmjeno« ime smislili smatrajući kako latinskim »per diem« signaliziraju gospođama iz kvarta da su »svaki dan« dobrodošle na frizuru.

   Per diem, međutim, znači »na dan«. Kao u »jedna jabuka na dan«. A u mnogim današnjim jezicima to je izraz za dnevnu novčanu naknadu za male troškove poput prijevoza, iliti dnevni džeparac. Ime je, dakle, promašeno i komično.

   Takvih malih ispada loše pismenosti ima u javnom prostoru koliko hoćeš. Jezik javne komunikacije je općenito loš, čak i na javnoj televiziji. U gledanoj emisiji Dobro jutro Hrvatska simpatična voditeljica Sanja Doležal pogrešno naglašava skoro svaku riječ dužu od dva sloga, nije jasno zašto je na to ne upozori kućna služba za jezik.

   Nepismenih ima dosta među odvjetnicima, konzultantima, činovnicima i novinarima. Hrvatski je poengležen kao i svi drugi jezici današnjice. Imamo se, dakle, zbog čega brinuti, ima nas oko svega toga što nervirati.

   No blago materinjeg jezika ne može se ni kod nas, a ni bilo gdje, štititi, ni čuvati na silu, a osobito ne silom.

   Utoliko je kod mnogih, uključujući i mene, izazvala nevjericu vijest iz Matice hrvatske.

   Članovi Predsjedništva, na čelu s povjesničarem umjetnosti Igorom Zidićem, sastavili su – onako smrtno važni i ozbiljni – zakon po kome bi državna inspekcija drakonski kažnjavala svaku pravnu i fizičku osobu koja se koristi nehrvatskim ili iskrivljenim hrvatskim jezikom.

   Kad bi neki sastav Sabora stvarno bio toliko lud da usvoji takav zakon, ovaj siroti frizerski obrt Per diem jurio bi koliko ga noge nose da se preregistrira kako ne bi morao ponijeti gaće na štapu. Jer brzo bi mu stigla uplatnica za kaznu i do 100.000 kuna.

   Vodstvo današnje Matice hrvatske stvarno se svojski trudi pretvoriti je u žalosnu karikaturu one nekadašnje Matice, koja je imala smisla dok je Hrvatska bila u Jugoslaviji, ali danas svoj novi poziv niti umije naći, niti ga zna definirati.

   U tome baš asociraju na tog australskog bedaka Joa Šimunića koji se razumije u pitanja lopte, ali kao da još nije čuo da je Hrvatska samostalna država, pa misli da je i dalje fora izvikivati nekadašnje bojne pokliče nacionalističke emigracije.

   Pitaj boga gdje bi općem cirkusu maksimusu bi kraj kad bi se Matičinim jezičnim čistuncima stvarno dopustilo da pokrenu taj džihad koji najavljuju u svom zakonu o javnoj upotrebi hrvatskog jezika.

   Što bi se samo kazni naplaćali saborski zastupnici, suci, službe za marketing, doktori koji pišu otpusna pisma, tvrtke, oglasne službe, distributeri koji nisu preveli crnogorski »hvala« u »hvala« i građani koji su odgojeni na dijalektima.

   Moram li reći oslić, gurkali bi se ribari na otkupnim stanicama, ili može i tovar, oslic, ugota, magarčić, mol i murluc?

   A da se i ne govori o drskim književnicima koji su se do sada koristili nepisanim pravom da sami, po svojoj volji, odlučuju kojim će izborom riječi sebi krčiti put do čitatelja. Nitko se ne bi više usudio pisnuti, a kamoli štogod službeno staviti na papir da ga ne bi ovršila državna jezična policija.

   Zato bi Matici, koja je navodno kulturna institucija, trebalo hitno javiti da jezik mogu sačuvati pismeni, kulturni, načitani i artikulirani ljudi kakve ovo društvo treba odgajati, a ne nasilje i dogma.