Možda će se strogi politološki teoretičari krzmati oko precizne kategorizacije ove barbarske sramote i ovog svetogrđa spram hrvatskog Ustava koje je jučer režirano u Vukovaru, ali mislim da se tu ne treba puno skanjivati oko nijansi. 

   Bio je to, naime, državni udar, to slobodno možemo tako nazvati premda svjetina nije provalila u Sabor, niti pobacala ministre naglavce kroz prozore Banskih dvora. 

   Ali tko, uostalom, zna što još spremaju stožeraši i njihov politički pokrovitelj HDZ. 

   Svakako, ovo jučer bilo je jedan kroz jedan: legalno izabrani državni vrh spriječen je upotrebom sile u obavljanju svojih službenih dužnosti. 

   Odgovorno je tu stvar nazvati njezinim pravim imenom. 

   Takvo što do sada smo doživjeli samo od agresora koga se jučer s gnušanjem sjećala cijela Hrvatska. I s time se ni jedno društvo na svijetu ne bi zafrkavalo. 

   Jer svi su vidjeli kako su aktivisti vukovarskog stožera fizički zaustavili premijera Zorana Milanovića i druge članove Vlade. Pred legalno izabranu vlast, koja je prije dvije godine dobila povjerenje elektorata na demokratskim izborima, stala je, dakle, jedna neformalna politička skupina kako bi je spriječila da se pridruži mimohodu sjećanja. 

   Spajanje s kolonom ta je skupina onemogućila i vodstvu Sabora koje je došlo na čelo glavnog predstavničkog tijela ove države točno onako kako to nalaže Ustav, odnosno voljom većine birača. 

  Sa svima njima, priključenje svehrvatskoj komemoraciji za branitelje i civile koji su pali za vrijeme okupacije Vukovara bilo je jučer zapriječeno i Ivi Josipoviću, čovjeku koji je na neposrednim predsjedničkim izborima dobio preko 60 posto glasova. 

   A, da sablazan bude kompletna, od sudjelovanja u ceremoniji vukovarskog žalovanja jučer su morali odustati i zaprepašteni ambasadori mnogih prijateljskih zemalja koji su se, kako je u cijelom svijetu običaj u ovakvim prilikama, pridružili državnoj delegaciji koja je kretala u Vukovar da se pokloni žrtvama. 

   Državni udar dogodio se točno u onom momentu kada je skupina nasilnih stožeraških politikanata s dobrim penzijama spriječila kompletni državni vrh da hoda po jednom dijelu svoje vlastite zemlje sa svojim narodom i kad su poniženi i posramljeni predstavnici vlasti odlučili da će tiho i pristojno napustiti Vukovar. 

   I tako su vijenci hrvatske države ostali nepoloženi na grobišta hrvatskih branitelja o kojima se jučer tamo, navodno, jedino i radilo. A zahvaljujući stranim promatračima, cijeloj Hrvatskoj natovarena je na grbaču, iz prve ruke, stigma divljačke, primitivne i opasne zemlje koje se bolje kloniti. 

  Ali ni s time saldo još uvijek nije konačan. Jer stožeraši, koji su dan tragedije svjesno pretvorili u politički skup desnice i pritom se tihom kolonom građana poslužili kao svojim pijunima, i Karamarko koji je jučer izjavio kako se sve odvija baš onako kako treba, ponizili su i sjene palih branitelja, i obitelji žrtava, i sve pristojne ljude bez obzira na svjetonazor, a i same Vukovarce koji su izabrali SDP-ovskog gradonačelnika. 

   I zato će, kad prođe i dvjesto godina, pa kad koješta od ovoga što nam se danas čini važnim spuzne na svoje realno mjesto i bude predano zaboravu, ova sramota ostati u analima hrvatske demokracije, neizbrisiva i zapisana za vječnost.