Ne treba se više zavaravati. Europska unija odustala je od ujedinjavanja kakvo je zamislila u Maastrichtu i uvođenjem jedinstvene valute eura. Taj proces stao je na pola puta. Neće se nastaviti, a prijeti mu i nazadovanje. Projekti fiskalne i bankovne unije – koji su trebali EU pretvoriti u federalnu državu po uzoru na SAD – počeli su se rasplinjavati.

Prekretnicu su označili rujanski izbori u Njemačkoj, najutjecajnijoj europskoj državi. Prema Reutersu, koalicija demokršćana i socijaldemokrata, koja sastavlja novu njemačku vladu, upravo se složila da neće poduprijeti stvaranje bankovne unije, kakva je lani predložena. Neće doći do stvaranja jedinstvenog europskog fonda za spašavanje banaka. Taj će posao pasti na teret osiromašenih država, kao i dosad. Njemačka ne želi bezuvjetno davati svoj novac za krpanje bankarskih rupa u prezaduženim zemljama na obodu EU-a.

Dobrih izgleda nema ni fiskalna unija. Njome bi se nastavio jačati središnji proračun EU-a, a Bruxelles bi određivao način trošenja proračuna u Rimu, Varšavi, Berlinu ili Zagrebu. Istina je da Europska komisija nacionalnim vladama već propisuje deficite i politiku, ali države se tome sve više odupiru. Članovi francuske vlade, primjerice, otvoreno su rekli da Bruxelles »neće Francuzima određivati što trebaju raditi«.

Osnovni je problem u euru, zbog kojeg se 17 država već odreklo nacionalnih valuta i monetarne suverenosti. Ako se odriču i fiskalne suverenosti, gube iz ruku dvije glavne poluge kojima se države mogu boriti protiv gospodarskih nevolja. Bruxelles danas svima predlaže uniformirane mjere, koje ne vode računa o specifičnim potrebama pojedinih država i EU-a kao cjeline. Te mjere stoga proizvode suprotne i uglavnom štetne učinke. Nekim zemljama koriste, a u većini njih pogoršavaju krizu i nezadovoljstvo ljudi. Francuski diplomat Francois Heisbourg, po uvjerenju federalist, u najnovijoj je knjizi predložio dogovorno raspuštanje eura, kako bi se spasila Europska unija – zajednica naroda koja je dobro funkcionirala i bez zlosretne monetarne unije.

Nije čudno što je Heisbourg upalio alarm. U gotovo svim državama masovno jačaju ekstremističke i ksenofobične stranke koje podižu glas protiv Bruxellesa. U Francuskoj je najjača stranka postala Nacionalna fronta na čelu s Marine Le Pen, koja je na lokalnim izborima počela tući i socijaliste, i degoliste, a zahtijeva referendum Francuske o odbacivanju eura. U Danskoj je najjača postala ksenofobična Narodna stranka, a u Grčkoj, Finskoj, Nizozemskoj, Italiji i ostalim državama ekstremisti također postaju sve normalnija stvar. Britanija i dalje najavljuje referendum o izlasku iz EU-a.

Kad se za pola godine održe izbori za novi Europski parlament, svi bi mogli biti iznenađeni novim zastupnicima i njihovim antieuropskim raspoloženjem. Euroskeptici, ako dobiju presudnu ulogu u Parlamentu, blokirat će korake prema jačanju EU-a. Ako današnje vladajuće i glavne oporbene stranke ne preslože sadašnju manjkavu politiku – kojoj je osnovni cilj čuvanje eura, interesa vjerovnika i kapitala, a na račun socijalne države i sigurnosti većine stanovništva – dovest će je u pitanje »neki novi klinci«, s potpuno neizvjesnim posljedicama.