Budući da je referendum o ustavnoj definiciji braka prvi narodni referendum u povijesti Hrvatske, taj je referendum i svojevrsni ispit zrelosti hrvatske demokracije, koji će se odraziti i na budućnost referendumske narodne inicijative. Međutim, odmah možemo konstatirati kako su svi glavni akteri na tom ispitu pali. Ponajprije građanska inicijativa »U ime obitelji«, koja je u ovom slučaju uzurpirala pravni institut narodnog referenduma isključivo zato da bi uskratila pravo istospolnim zajednicama na bračni status, koji i u Ustavu želi rezervirati isključivo za heteroseksualne bračne zajednice.

Time ova referendumska inicijativa i ovakvo referendumsko pitanje – bez obzira na proklamirane namjere njezinih protagonista – ima brojne i posve konkretne diskriminacijske učinke, što je u očitoj suprotnosti s ustavnom odredbom koja svim građanima jamči jednakost i sva prava, bez obzira na njihovu spolnu orijentaciju.

Na demokratskom ispitu pala je i vladajuća koalicija, odnosno njezina stožerna stranka. Premda se SDP cijelo vrijeme gorljivo zauzima za zaštitu manjinskih prava, kada je to zauzimanje trebalo provesti u praksi, odnosno uputiti Ustavnom sudu zahtjev da utvrdi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom – baš kako to propisuje Ustav ne bi li se spriječila referendumska diktatura većine nad manjinom – vladajući su to odbili učiniti. Zbog misterioznih razloga vladajući su propustili iskoristiti jedini kontrolni mehanizam koji im je bio na raspolaganju.

Vrh SDP-a pritom je ušutkao drukčije glasove u vlastitim redovima i sklopivši upravo na ovom pitanju doduše neobjavljeni pakt s najvećom opozicijskom strankom, HDZ-om. Dvije najveće stranke s nevjerojatnom lakoćom suglasile su se kako referendumsko pitanje ne treba slati Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti, ušutkavši pritom sve one koji su u vlastitim redovima mislili drukčije.

Europske konzervativne skupine sve češće se koriste pravnim sustavom za provedbu svojih ideja. Upravo ovih dana europska inicijativa za zabranu eksperimentiranja i uništavanja matičnih stanica uspjela je prikupiti dva milijuna potpisa, što je vjerojatno korak prema ostrašćenoj raspravi i o zabrani abortusa na europskoj razini.

I umjesto da se protupravnoj konzervativnoj ofenzivi suprotstavi kako drukčije nego pravnim sredstvima, vladajući odgovaraju protupravnom i nakaradnom idejom o nepriznavanju rezultata referenduma, pozivajući se na neobvezujući saborski mandat, što je Ustavni sud s pravom sasjekao u korijenu.

I što je jučer odlučio Ustavni sud? Skoro ništa. Kako je, dakle, vladajućima od ustavnosti referendumske procedure i zaštite manjinskih prava bilo važnije derogiranje autoriteta Ustavnog suda, Ustavni sud sada se osvećuje saborskoj većini pomalo uvrijeđeno poručujući kako se nije mogao baviti ocjenom ustavnosti referendumskog pitanja, jer je to mogao učiniti samo na inicijativu Sabora, unatoč uvjerljivim i poticajnim argumentima stručnjaka kako Ustavni sud nesporno na to ima pravo.

No Ustavni sud, baš kao i SDP i HDZ – da ne spominjemo homofobnu referendumsku inicijativu – pali su na ovom velikom testu društvene odgovornosti. No nisu svi nezadovoljni. Neobjavljena crveno-crna koalicija sigurno je na dobitku: SDP će ponovno biti na braniku najviših vrijednosti, na koje će mrski HDZ i dalje neumorno nasrtati. Kulturni rat će bjesniti, a narod će se zabavljati. Ima li boljeg božićnog dara za nesposobne političare, koji nisu kadri riješiti niti jedan konkretan problem građana ove zemlje?