Neka Milošević otkupi Inu!

Trafika Predraga Lucića

Predrag Lucić

Domagoj Milošević / Foto Nenad REBERŠAK

Domagoj Milošević / Foto Nenad REBERŠAK

Otkud namaknuti novac za otkup Ininih dionica? Opet ga uzeti od osiromašenih građana ili dati HDZ-u da ga namakne društveno korisnim radom, guleći krumpir kao Čobanković ili trijebeći koštice iz govana u koja su uvalili ovu zemlju?



Pretpostavimo da se jutros u Banskim dvorima barem netko s nevjericom zagledao u naslovnu stranicu Slobodne Dalmacije, u njezin udarni naslov »Vlada jača od Mađara« i udarni podnaslov koji kaže da »MOL neće prodati Inu«.


  – Zar smo stvarno toliko jaki? – morao se nad tako decidiranim tvrdnjama zapitati neki ministar koji je ostao pri zdravoj pameti, ako tamo još uopće ima takvoga.


  – Zar sumnjaš?! – moralo mu je u zboru odgovoriti barem devet kolega.




  – A kad je to javljeno da su Mađari odustali od prodaje Ine? Noćas dok smo spavali? – valjda se nije predavao onaj usamljeni glas razuma, ako ga je još uopće bilo i ako mu je još uopće stalo do utvrđivanja činjeničnog stanja o bilo čemu.


  – Zašto bi to moralo bit javljeno?! – teško da se odustalo i od iskazivanja kolektivne pameti.


  – Pa valjda zato što je objavljeno u novinama… – morao se opirati um usamljenog pojedinca u Vladi Republike Hrvatske, ukoliko takav skupa sa svojom pameću nije izmišljen samo za potrebe ovog teksta.


  – A gdje to piše da novine moraju objavljivati vijesti?! – zagrajali su na to oni koje nema potrebe izmišljati, oni kojima je posve normalno da izmišljotina o MOL-ovom odustajanju od prodaje Ine ukrasi novinsku naslovnicu iako za to u novinskom tekstu nema nikakvoga pokrića. Osim ako pokrićem nećemo smatrati čak mjesec dana staru analizu multinacionalne korporacije za financijske usluge imenom Citigroup na koju se poziva Slobodna Dalmacija i iz koje je splitski list u podnaslov izvukao samo ono što bi htio da se pročita, pa makar to i ne odgovaralo istini: »Skeptični smo u pogledu sposobnosti MOL-a da nađe kupca za svoje dionice, najizglednije je da će se nastaviti pregovori, navodi se u analizi američkog Citigroupa. A razlog njihova zastoja i ishitrenog stava MOL-a je čvrst stav hrvatske Vlade«.


  Točan navod iz Citigroupove analize objavljen je u samom tekstu i glasi: »Skeptični smo u pogledu mogućnosti da hrvatske vlasti preuzmu punu kontrolu nad Inom, kao i u pogledu sposobnosti bilo MOL-a, bilo Vlade da nađu kupca za svoje udjele.« Ali jasno vam je da ovaj navod, takav kakav doista jest, nije mogao biti izvučen u podnaslov, jer se iz njega – i pored najbolje uredničke volje – ne bi dao izažeti naslov o Vladi koja je jača od MOL-a ili o MOL-u koji, prestravljen snagom Vlade Republike Hrvatske, neće prodati Inu, premda je mađarska tvrtka već najavila prodaju dionica.


  Tokom dana se, međutim, ispostavilo da su oni nažalost neizmišljeni likovi u Banskim dvorima u još većoj svađi s istinom negoli redaktori i urednici u splitskim novinama. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak je na Hrvatskom radiju izjavio da će »Vlada MOL-u do kraja mjeseca načelno odgovoriti da je zainteresirana za pravo prvootkupa dionica Ine«, te da on i premijer Milanović »nemaju različite stavove o tom pitanju«, premda je šef Vlade jasnije no što mu je običaj kazao kako »Hrvatska ima pravo prvootkupa«, ali da »Vlada nema pravo ulaziti u takvu vrstu poslovnog avanturizma«.


  Vrag će ga znati je li Vrdoljak u međuvremenu odlučio poslušati Lesarove laburiste i njihov fantazmagorični zahtjev da Vlada financijski kolabirane zemlje izvoli naći načina da otkupi čitav paket MOL-ovih dionica u Ini ili mu se više svidio prijedlog HDZ-ova gospodarskog stratega Domagoja Ivana Miloševića da Banski dvori, kako znaju i umiju, steknu »samo« većinski udio u preprodanoj naftnoj firmi. A zapravo je i sasvim svejedno za koju se od ovih spasonosnih ideja zakačio ministar gospodarstva, jer istup ministra gospodarstva pokazuje da ćemo u Banskim dvorima do daljnjega morati samo zamišljati onog nekoga tko je ostao pri zdravoj pameti i tko bi Miloševiću i HDZ-ovskoj družini rekao ono što ih spada.


  Zamišljat ćemo tako ministra koji bi bivšem potpredsjedniku Kosoričine Vlade predložio da se taj novac za skupu kupnju jeftino prodanih dionica nacionalne naftne kompanije namakne iz one novčane mase koju je mraknuo HDZ. A ako tog novca više nema, jer je propao u propalu zemlju ili otplovio na neku off-shore destinaciju, neka ga HDZ-ovci izvole namaknuti društveno korisnim radom. Neka gule krumpir kao Čobanković ili neka trijebe koštice iz govana u koju su, zadovoljavajući svoju pohlepu, uvalili voljenu Hrvatsku. Neka rade bilo što čime bi se zaradio novac za realizaciju njihova prijedloga, ali neka ne očekuju da se novcem građana ove zemlje otkupi INA koju su HDZ-ovci već jednom prodali za svoj groš. I koju bi oni – samo kad bi im se moglo – ponovo prodali. Ako treba – istom kupcu. I ako im se uzmogne – pod istim uvjetima. Tako im Ivan Vrdoljak pomogao!


više vijesti