U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu piše da ta institucija »nadzire ustavnost i zakonitost državnog referenduma«. Taj članak 87. ne može biti jasniji. Sve u vezi s referendumom mora biti predmet bavljenja ustavnih sudaca.

Oni su, uostalom, prošlog tjedna sročili »Upozorenje« u kojem su konstatirali da će Ustavni sud nakon referenduma donijeti odluku o tome je li on proveden u skladu s Ustavom i objaviti je u Narodnim novinama.

Postoji, doduše, i članak 95. Ustavnog zakona kojim se precizira da će Ustavni sud na zahtjev Sabora, u slučaju da deset posto birača zatraži referendum, utvrditi je li sadržaj referendumskog pitanja sukladan Ustavu i jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma.

I sad se zbog te odredbe razvila rasprava može li se Ustavni sud očitovati o referendumskom pitanju i bez poticaja iz parlamenta. Uključili su se u to i sve neki opasni ustavnopravni stručnjaci, a nerijetko u ovakvim stvarima nije potrebno neko posebno pravničko znanje, dovoljno je pozvati u pomoć zdrav razum.

Kako bi bilo moguće da Ustavni sud nadzire ustavnost i zakonitost referenduma, a da pritom ostavi po strani pitanje koje je njegova sama srž? Ako nema pitanja, nema ni referenduma. Je li stoga zamislivo da se održi referendum, da Ustavni sud potvrdi da je sve proteklo u skladu s propisima, a da je pitanje zapravo bilo neustavno i nepodobno za referendum?

Je li realna situacija da Ustavni sud proglasi referendum ustavnim, a da, što se pitanja tiče, kažu da ga nisu uzeli u razmatranje jer to Sabor nije izričito od njih zahtijevao? To se ipak ni u Hrvatskoj ne može dogoditi. 

  Ustavni sud će, naravno, u sklopu odlučivanja o ustavnosti referenduma o braku morati donijeti pravorijek i o pitanju. Učinit će to čim referendum bude raspisan ili kad završi. Sve drugo su ezoterične fiškalije.

Jer da nije tako, onda bi se mogao organizirati i referendum o, primjerice, tome trebali u Ustav staviti da Srbi ne smiju živjeti u Hrvatskoj, ako se prikupi 700 tisuća potpisa, a saborska većina ne pita ništa Ustavni sud zato što se slaže s protjerivanjem Srba ili, se, pak, ne želi zamjeriti inicijatorima referenduma. 

   Treba, znači, okončati ovu besmislenu raspravu, Ustavni sud ne može pobjeći od odgovornosti za ustavnost referendumskog pitanja. Međutim, to je lakši dio dvojbi u vezi s ovom temom. Naizgled je daleko nerazumljivije zašto Sabor ne iskoristi opciju koju mu pruža Ustavni zakon i ne obrati se Ustavnom sudu.

Zastupnici parlamentarne većine mjesecima se zgražaju zbog pokušaja da se referendumom trajno ograniči pravo homoseksualcima na brak. Tvrde da je to diskriminacija jedne manjinske skupine, da su to prljave igre, ukratko da se radi o nečem uistinu mučnom.

Pa zašto onda, kako bi sprječili nešto takvo, ne potraže i pomoć Ustavnog suda? Može se čak čuti da je riječ o potpuno iracionalnom ponašanju. Ali, kad bi došlo do preokreta i Sabor danas poslao pitanje Ustavnom sudu, a Jasna Omejec i kolege zatim zaključili da se o njemu ne može raspisati referendum, odmah bi se proširila teza da je posrijedi dogovor između Banskih dvora i ustavnih sudaca. 

  Vjerojatno bi se zaboravilo da je Ustavni sud dosad rušio zdravstveni odgoj i još neke projekte Kukuriku koalicije. S tim da bi se HDZ i »U ime obitelji«, kad bi referendum bio otkazan, okomili na Vladu, ne na Ustavni sud.

Ne bi zbog toga Ustavni sud trpio političku štetu, baš njih briga za to, nego većina u Saboru. Zato je za SDP i koalicijski partnere, uslijed atmosfere u društvu stvorene oko referenduma, jedino logično rješenje da ga raspišu.

Ako u Ustavnom sudu ipak misle da predloženo pitanje, sadržajem ili formom u kojoj je postavljeno, ne zadovoljava kriterije da bude na referendumu, oni će to morati samoinicijativno objaviti.

No, okolnosti bi tada bile sasvim drukčije, Vladi se ne bi moglo predbacivati da je sklopila »deal« s ustavnim sucima kako bi se izigralo volju naroda.

Kad saborski zastupnici danas izglasuju odluku o raspisivanju referenduma o ustavnom definiranju braka kao životne zajednice žene i muškarca, na sceni će ostati samo Ustavni sud i birači. Isključivo će o njima ovisiti hoće li »normalan, tradicionalan hrvatski brak« zaista ući u Ustav.