Nedopustivo je i potpuno pogrešno rezonirati kako je svako referendumsko pitanje u skladu s Ustavom. Ni premijer Zoran Milanović ni SDP nisu dosad učinili sve što je neophodno kako bi se ta dilema raščistila.

U SDP-u o tome nema konsenzusa, jer jedni smatraju kako je neophodno tražiti pravorijek Ustavnog suda, dok njihov šef Zoran Milanović misli drugačije. Pa se zbog toga ne usuđuju odraditi posao i iz Sabora zatražiti ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja Udruge »U ime obitelji«.

Čak niti nakon što su pučka pravobraniteljica Lora Vidović i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić zajedno upozorile da je prijedlog pitanja suprotan 14. članku Ustava, koji zabranjuje diskriminaciju i 3. članku, koji jamči jednakost građana pred zakonom i Ustavom.

Predsjednik Ivo Josipović poziva na procjenu ustavnosti pitanja, a predsjednik Sabora Josip Leko tek nevješto ukazuje na tu potrebu. I pažljivo izbjegava otvoreno izreći ono što bi moglo naljutiti šefa stranke. Da će Sabor zatražiti mišljenje suda i obaviti ono što je odavno trebao. 

   Ako je suditi po stavu da je svako pitanje u skladu s Ustavom onda bi sasvim normalno bilo sutra tražiti i izaći na referendum s krajnje nacionalističkim i šovinističkim pitanjem koje bi recimo glasilo: Jeste li za to da se svim Srbima i homoseksualcima oduzme domovnica i svako građansko pravo na prebivalište u Hrvatskoj?

Tko može biti apsolutno siguran kako se ne bi našlo dovoljno potpisnika ovakve inicijative? Iz aviona je vidljivo da bi se tako najgrublje kršila ljudska i građanska prava manjina u državi. Kao i da bi se Hrvatska takvim referendumom vratila u srednji vijek, a temeljne vrijednosti Ustava bile spaljene poput vještice na lomači. 

   Zoran Milanović i dio SDP-a svejedno nastavljaju igru mačke i miša s Ustavnim sudom s kojim se već dugo natjeravaju i natječu kao da je riječ o nekoj nogometnoj utakmici. Takva je bila i jučerašnja rasprava u Saboru.

Prepuna međusobnih optužbi navodno desnih i lijevih. Moglo se čuti svašta o nasilno uvedenom spolnom odgoju, cinizmu o potrebi uvođenja provjere spola prije sklapanja braka ili posprdnom i neukusnom ocrnjivanju HDZ-a kao Homoseksualne dragovoljne zajednice.

Ali nigdje ni riječi o definiranju temeljnih vrijednosti Ustava koje moraju biti izuzete od referendumskog odlučivanja. Jer se kose s ljudskim pravima i jednakosti svih građana. 

  Kao što je slučaj s referendumom o braku. Na kraju umjesto Sabora građani moraju peticijom tražiti da se uputi na ocjenu ustavnosti referendumsko pitanje »Jeste li za da se u Ustav unese odredba kojom je brak zajednica muškarca i žene«.

Sabor naprosto odbija raditi svoj posao. I to nije nimalo slučajno. U proteklom desetljeću zajedno su radili na ubijanju i manipulaciji svakog pokušaja direktne demokracije u Hrvatskoj. Sjetimo se referenduma o ulasku u NATO, kojeg nije bilo.

Sjetimo se referenduma o ulasku u EU, gdje je snižena izlaznost kako bi stvar prošla. Ili referenduma o golfu na Srđu, gdje su ministri i lokalna vlast svesrdno radili na tome da referendum propadne. 

   Ne treba imati iluzija. Političari će, bili lijevi ili desni, učiniti sve što mogu da se nikada ne organiziraju referendumi s nekim drugim, daleko važnijim pitanjima. Jeste li za to da se državnim i lokalnim dužnosnicima prepolove plaće i proglasi Zakon o štednji političke elite?

Želite da se javna dobra, voda, šume, pomorsko dobro, ne privatiziraju? Jeste li protiv koncesioniranja autocesta u narednih 30 do 50 godina? Jeste li protiv privatizacije zdravstva? Jeste li protiv svakog sufinanciranja dugova privatnih banaka? Jeste li za nacionalizaciju najvećih strateški važnih tvrtki? Kad bi se referendum na bilo kojem od ovih pitanja doista dogodio, hrvatski bi ga političari morali poštovati.

A to bi značilo da moraju rezati vlastita prava ili barem malo izaći iz službe krupnog kapitala, banaka i korporacija. Boje se takvih građanskih inicijativa. Znaju da se na priči o homofobnom referendumu elegantno može ograničiti pravo aktivnog učešća građana u političkom odlučivanju.

To je prijetnja dugoročnog sabotiranja direktne demokracije. Kako bi birači ostali poslušne ovce, koje svake četiri godine izađu i glasaju, iako pravog izbora nemaju. 

  Utoliko je referendum u ime obitelji trojanski konj. O čemu raspravljamo? Nepostojećoj prijetnji homoseksualnih brakova, čije uvođenje nitko ne predlaže. Dok obiteljski način života doslovno puca po svim šavovima.

Sa sve više razvoda i padom nataliteta. Rastućom sirotinjom i bijedom. Perspektivom glave obitelji za praznim stolom za kojim sjede gladna dječja usta. Dok sve ono što nismo pitali jasno pokazuje koliko je mnogo referenduma koje bi doista trebalo provesti u Hrvatskoj. Između ostalog, u ime obitelji.