Ovog tjedna za prilog Pogled radili smo razgovor s Marinom Pavičić, djelatnicom HRT-a koja je dobila izvanredni otkaz jer je javno govorila o povezanosti događanja na HRT-u i samoubojstva Snježane Abdurahmanović, dugodišnje ugostiteljske djelatnice u toj kući. Količinu tjeskobe i stravu priče koju kao poputbinu s Prisavlja nosi naša sugovornica u prenesenom razgovoru bilo je nemoguće dočarati. Naša sugovornica, jasno je iz svake njezine riječi i uzdaha, na Prisavlju je proživjela vrlo teška vremena, što joj se značajno odrazilo i na zdravstveno stanje. Kroz sličan pakao, tvrdi, ne prolazi samo ona. Marina Pavičić protiv HRT-a već vodi jedan sudski spor zbog zlostavljanja na poslu. Tvrdi, također, da ju je ravnatelj poslovanja Boris Sruk ucjenjivao tražeći da tužbu povuče. Isti čovjek – Boris Sruk – pojavljuje se i u pričama o ucjenama i pritiscima, koje je navodno prije samoubojstva doživjela Snježana Abdurahmanović.

  Marina Pavičić o tim ucjenama, tvrdi, izvijestila je i Glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana. Radman joj na pritužbu, kaže, nije niti odgovorio. Usput rečeno, Boris Sruk Radmanov je kadar. Prvi glas od Gorana Radmana Marini Pavičić stigao je s najavom izvanrednog otkaza. Glavni ravnatelj je ocijenio da su izjave koje je nakon kolegičinog samoubojstva dala portalu Index.hr nedopustive.

  Sve ovo javnosti je već poznato, a poznato je i ljudima koji Gorana Radmana nisu željeli smijeniti s dužnosti kad su za to imali priliku. Nitko od vladajućih koji su odlučivali o Radmanovoj sudbini na čelu HRT-a, u aktualnim horor-aferama nije javno pitao zašto Glavni ravnatelj ne ispituje pozorno optužbe Marine Pavičić adresirane na Ravnatelja poslovanja Borisa Sruka. Koliko nam je poznato, interna HRT-ova istraga izostala je i kad su u pitanju snimke, mailovi i pisma koje je iza sebe ostavila pokojna Snježana Abdurahmanović, samohrana majka dvoje djece koja se nakon otkaza ubila. S druge strane, kako tvrdi Marina Pavičić, osoba koja je nju navodno zlostavljala na HRT-u još uvijek prosperira. Ljudi optuženi za ucjene i mobing na HRT-u neometano rade, a osoba koja je na to upozoravala otpuštena je s obrazloženjem da je narušila ugled javnog servisa.

  Ako je deseti dio od onog što Marina Pavičić priča o stanju na HRT-u i događajima koji su prethodili samoubojstvu Snježane Abduradmanović točno, Radmanova smjena s mjesta Glavnog ravnatelja ne bi bila dovoljna. Ako je deseti dio od onog što Marina Pavičić kaže točno, onda bi tamo morala operirati policija, inspektorati i sve revizije koje u Hrvatskoj postoje. Ljudi s HRT-a s kojima smo razgovarali na ovu temu Marini Pavičić vjeruju, a postoje i svjedoci mobinga, kao i svjedoci tvrdnji pokojne Snježane Abdurahmanović da je ucjenjivana i zlostavljana. Preko svega ovog politika je prešla kao da se na HRT-u ne događa ništa neobično. Čuo se tu i tamo poneki glas da Goran Radman hitno treba biti smijenjen, ali u vladajućoj stranci očigledno ne dijele takvo mišljenje.

  Odgovornima u vladajućoj stranci koji na smjenu ravnatelja mogu utjecati nisu bile dovoljne ni optužbe Nadzornog odbora na Radmanov račun; nisu im za ponovno propitivanje Radmanove pozicije dovoljne ni snimke pokojne Snježane Radmanović u kojima je tvrdila da je pritišću i ucjenjuju; nisu dovoljni navodi Marine Pavičić o mobingu i povezanosti događanja na HRT-u sa smrću nesretne djelatnice u HRT-ovom ugostiteljstvu. Što se onda, zaboga, na Prisavlju mora dogoditi da bi odgovorni shvatili da situacija u kući niti izbliza nije kakva bi trebala biti? Odgovornim ljudima za akciju bi trebala biti dovoljna već činjenica da je na HRT-u intervenirala hitna pomoć kako bi umirila dvije izluđene djelatnice, Marinu Pavičić i Lelitu Gelo.

Slušajući priču Marine Pavičić, na momente smo se pitali nije li Prisavlje zasebna država, gdje Hrvatski zakoni ne vrijede. Za ovu priču možda nije nevažno reći da je Marina Pavičić prije zaposlenja u internoj reviziji HRT-a bila policijska djelatnica koja je provodila krim-istrage slučajeva na javnom servisu. Svima koji su voljni slušati ona danas govori o internim revizijama kojima se otkriva samo ono što se želi otkriti, a zataškava sve ostalo. Njezin i tragičan slučaj Snježane Abdurahmanović otvorio je milijun pitanja o javnom informativnom servisu pod Goranom Radmanom, ali na njih se gotovo nitko ne trudi odgovoriti.