Hrvatske novine nas iz dana u dan zasipaju novim brojkama popisanih Hrvata u Bosni i Hercegovini, kao da i bez tog njihova gađanja ciframa i nagađanja o postocima nismo znali da za njih u susjednoj državi i ne postoje ljudi, već samo brojevi i etnije. 

   Najprije su iz sarajevskog »Dnevnog avaza« prenesene prve procjene o ukupnom broju stanovnika BiH, čije će osobne podatke iz popisnih obrazaca još godinama provjeravati Agencija za statistiku, prema kojima je u susjednom Daytonlandu registrirano između 3,7 i 3,8 milijuna ljudi, od čega 2,3 do 2,4 milijuna u Federaciji BiH, 1,2 do 1,4 milijuna u Republici Srpskoj, te nešto manje od 100 tisuća u brčanskom distriktu. »Avaz« je do ovih numeričkih aproksimacija došao zahvaljujući neimenovanim stručnjacima iz same Agencije čiji ovlašteni predstavnici uporno i uzalud ponavljaju da nikakve službene procjene ne postoje niti u ovom trenutku mogu postojati, pa su tako i sve objavljene brojke proglasili neozbiljnim kalkulacijama. 

   »Slobodna Dalmacija« je ipak pokušala provjeriti ozbiljnost »podataka« objavljenih u »Dnevnom avazu« i prenesenih u hrvatskim medijima, pa je – uz posprdno nazivanje sarajevskoga lista nadobudnim i sveznajućim – objavila gnjevnu izjavu Hidajete Ćosić, zamjenice direktorice Federalnog zavoda za statistiku: »Pisanje ”Avaza” je nedopustivo, skandalozno! Ja sam konsternirana! Popisnice još nisu prošle kroz skener u Centralnoj bazi, a oni objavljuju koliko ima stanovnika. Takve podatke im nitko iz Agencije nije mogao dati jer ih nitko ni nema!« 

   Ali to što nitko nema nikakve podatke nije bio razlog da »Slobodna Dalmacija« ne objavi brojke još vjerodostojnije od »Avazovih«, i to već u samom naslovu: »U BiH 2 milijuna ljudi više nego prije rata!« Splitski je list tako popisao 2,5 milijuna stanovnika više od sarajevskog dnevnika, jer ako ona 2 milijuna iz gromkog naslova pribrojite predratnoj službenoj cifri od 4,377 milijuna popisanih Bosanaca i Hercegovaca, dođete do fascinantnih 6,3 milijuna, iz čega zaključujete da je BiH demografski prešišala izumiruću Hrvatsku, i to nedostižno, te da joj fali još samo jedan pišljivi Zagreb da prešiša i riknjavajuću Srbiju. 

  Otkud sad »Slobodnoj Dalmaciji« tih 6,3 milijuna? – pitate se. Pa eto otud što je nekako procijenila da se »barem milijun, a možda čak i dva milijuna ”ilegalaca” iz drugih država popisalo kao stanovništvo BiH«. A na temelju čega je donesena takva procjena? Pa eto na temelju priča iz Agencije za statistiku BiH o autobusima kojima se iz bližeg i daljeg inozemstva dolazilo na popis, a bilo ih je toliko da ih je policija vraćala s granice. Neki su se ipak uspijevali prošvercati preko granične rampe, poput tobožnjih hodočasnika koji su se zaputili u Međugorje, ali nisu vidjeli ni Gospu ni njezin svijetleći kip, ni vidjelice ni suvenirnice… Samo su propičili pored skretanja za Međugorje i krenuli put Konjica da se tamo popišu, ali ih je u toj domoljubnoj nakani u dva navrata spriječila policija. A tko im je kriv – reći ćete – kad nisu ozbiljno shvatili upute političkih i crkvenih autoriteta kako nije neophodno da se osobno pojave na popisu?! Jedna Splićanka, koja se ispovjedila novinarki »Slobodne«, nije imala takvih problema. Nju je, kaže, njezina svekrva utefterila u popis, unatoč tome što nevjesta nema državljanstvo BiH, pa sirota sada strahuje hoće li zbog toga morati platiti kaznu. 

   Ma tko bi vas, gospođo – rodila vas svekrva sebi i konstitutivnom narodu! – kaznio kad ste, i ne hoteći, doprinijeli zbroju od 560 tisuća Hrvata u BiH, o čemu »Večernji list« piše s ushićenjem?! »To je broj koji nisu očekivali ni najveći optimisti!« – usklikuje zagrebački dnevnik. A ako vas zanima kako je »Večernjak« došao do te brojke, kad se zna da nikakvih vjerodostojnih podataka ni procjena nema niti ih može biti, odgovor je jednostavan: na temelju procjena – pazite sad ovo! – hrvatskih popisivača. Pritom vam je jasno: sve da su hrvatski popisivači lupili brojku od 3 ili 15 milijuna, ona bi se po ovdašnjim medijima tretirala jednako ozbiljno kao i ovih 560 tisuća što ih »nisu očekivali ni najveći optimisti«. Demografi bi tečnije mudroslovili nad većom cifrom, a političari koji su sudjelovali u kampanji regrutiranja i slanja pučanstva izvan BiH na popis imali bi još više razloga za samohvalu po medijima vazda željnim velikih brojeva. 

  Svejednako bi se, gospođo – popisala vas svekrva ili ne – hrvatske novine razmetale »podatkom« da je na prostoru srednjovjekovne Bosne prije turskih osvajanja obitavalo 900 tisuća stanovnika, od čega 85 posto katolika, svejednako bi se u naslove stavljalo da je »više Hrvata protjerala BiH za dva desetljeća nego Turci stoljećima«, lupetalo bi se do u zarez isto što se i sada lupeta. Rijetko tko bi tim propovjednicima demografskog historicizma postavio pitanje: zbog čega, kad već i srednjovjekovno pučanstvo prebrajaju po tada nepostojećim nacionalnim parametrima, ne idu još dalje u prošlost, pa iskopaju i popisne podatke iz perioda prije pokrštavanja stanovništva na prostoru današnje BiH? Iako ne treba sumnjati da bi oni i na to imali spreman odgovor izražen u hrvatskim, srpskim ili bošnjačkim brojevima. U brojevima iza kojih, kao ni danas, ne bi bilo stvarnih ljudi koji doista žive tamo gdje ih zbrajaju i dijele. 

   I tako se, eto, ti ljudi popisuju tamo gdje ne žive, s isključivim ciljem svojih zbrajatelja da u toj Bosni i Hercegovini više i ne bude nikakvih oblika života, izuzev onog statističkog i onog etnokonfesionalnog.