Banke očito ne žele razumjeti da teret krize moraju podijeliti s građanima. Oštra kampanja koju vode protiv Zakona o potrošačkom kreditiranju – zbog kojeg bi se morale »odreći« oko 730 milijuna kuna u korist građana s kreditima u švicarskim francima – potvrđuje da predstavnici banaka i njihovi odvjetnici nemaju osjećaja za prostor i vrijeme u kojem žive. 

   Činjenica jest da se već četiri godine većina u Hrvatskoj nečega odriče, a građani najviše. Teret krize pada uglavnom na njih. Proteklog tjedna potvrdila su se strahovanja da će se građani iduće godine morati odricati još više, jer će Vlada morati pod pritiskom Europske komisije kresati proračun brže i jače. U samo dvije godine morat će srezati šest milijarda kuna, čega je svjesna ne samo vladajuća koalicija, nego i oporba, koja Banskim dvorima također prigovara na povećavanju proračunskoga manjka. Banke također pozivaju na kresanje proračuna, ali na račun većine građana, dok »svoje« subvencije za stambene štedionice žele sačuvati, uz pomoć HNS-a. 

   Broj nezaposlenih u zemlji opet se povećava, a srednji sloj u Hrvatskoj se tijekom četiri godine prepolovio i danas iznosi samo 10 posto stanovništva, prema podacima međunarodnog Crvenog križa. Tri četvrtine građana ne može povezati kraj s krajem mjeseca, a svaki treći Hrvat pao je u siromaštvo. 

  O tome bi i banke trebale voditi računa, čak i da nisu svojevoljno povećale troškove i kamate na kredite u švicarcima. Banke su, naposljetku, ovisne o građanima, o poduzećima i državi u kojoj rade. Ako se financijsko stanje većine njih pogoršava, ako brojni građani, poduzeća i njihova država padaju u dužničku krizu i ropstvo, ni vjerovnici ne mogu ostati netaknuti. Koliko god da su moćne, banke naposljetku ovise o državama i njihovim zakonima. Zdravlje banaka sudbonosno ovisi o državnim garancijama za depozite, te o spremnosti vlasti da banke spašavaju od propasti, na račun svih poreznih obveznika. Tko građane i poduzeća štiti od propasti? 

   Mnogi su zaboravili da je i predsjednik Ivo Josipović prije sedam mjeseci pozvao državu i banke neka olakšaju dužničku krizu u koju pada sve više građana. Predložio je 20 mjera, među kojima snižavanje kamata, reprogram ili oprost dijela dugova. Odvjetnici banaka na to odmahuju rukom. »Nije točno da su građani, koji su podizali kredite, ugroženi i siromašni. Da jesu, ne bi mogli te kredite ni podići«, kažu. To što su ti isti građani, upravo zbog nabujalih kredita, danas pali na prosjački štap, bankama nije važno. 

  Donekle je razumljivo što banke brane svoje interese. No, teže je razumjeti zašto im u toj nepopustljivosti svijeću drže predstavnici političkih stranaka, koji zastupaju građane. Jučerašnji istupi zastupnice Martine Dalić iz HDZ-a i Dragana Kovačevića iz HNS-a, na okruglom stolu HUB-a, pokazuju da sjede na dvije stolice. Još nisu presjekli dvojbu žele li raditi u politici, ili u financijskom sektoru. Gdje mu je baza, po svemu sudeći, ne zna ni Boris Cota, ekonomski savjetnik predsjednika Republike. Svi oni, kao i političke stranke u Saboru, morali bi se prisjetiti tko ih je izabrao – izravno ili neizravno.