Premda SDP-ova vlada sada namjerava čupati državu iz dužničke krize novim povećanjem PDV-a, dio stručnjaka već otvoreno zaziva MMF, a Bruxelles, zbog prekomjernog deficita, stavlja do kraja godine uzde na naše kompletne državne financije – sisačko moslavačkoj županici Marini Lovrić Merzel nije skupo platiti automobil 433.000 kuna. 

   Za auto koji, dakle, košta oko 60 tisuća eura raspisala je SDP-ova gospođa županica javni natječaj, a auto dostojan njene veličine zove se Audi A6 3.0 TDI. 

   Čitajući o tom bezobrazno namještenom natječaju naučila sam da se iza svih tih uzbudljivih brojki i slova krije snažni ljepotan s automatskim mjenjačem, sedam brzina, te uređajima za slušanje glazbe sa čak deset (!) zvučnika. 

   S tako preciznim popisom traženih karakteristika mogli bi proći i neki drugi skupi modeli sličnog ranga, ali presudio je dodatni zahtjev da razmak među osovinama mora biti »najmanje 2900 milimetara«. 

   Uzgred rečeno, ovakvi su javni natječaji sama definicija korupcije. A – također uzgred rečeno – pravo ime za ovakvu županicu je: pokondirena tikva. 

  Nema, naravno, baš nikakvog razloga da se ijedan župan ili gradonačelnik u Hrvatskoj vozika u basnoslovno skupim službenim autima, a dok je zemlja u ovakvo ozbiljnim i dubokim teškoćama, to je apsolutno nepristojno i neprihvatljivo. No baš posebnu i baš povećanu dozu socijalnog takta morala bi pokazivati upravo Marina Lovrić Merzel s obzirom na pokazatelje o stanju i standardu u njenoj županiji. Njezini su župljani, naime, pretežno više gladni nego siti, a njena županija je jedna od tri najsiromašnije u zemlji. 

   Prema analizi Ekonomskog instituta, u Sisačko moslavačkoj županiji dohodak je za trećinu manji od hrvatskog prosjeka, a stopa siromaštva je od 38 do 48 posto. To znači da u nekim dijelovima toga kraja svaki drugi stanovnik nema ni za najosnovnije životne potrebe, crni kruh, mlijeko, struju i pogreb. 

   Tu bajnu situaciju, koja počiva na možeš misliti kakvoj ekonomskoj snazi ukupno tri i pol klimava poduzeća, osjetio je svatko tko je zabasao u bilo koji od sedam gradova te županije, Sisak, Glinu, Kostajnicu, Kutinu, Novsku, Petrinju ili Popovaču. A o selima da se, naravno, i ne govori, koja su pusta, jadna, blatna i minirana. 

  Za obilaske takve županije manje bi bola oči županica na mirnom kljusetu nego pokondirena tikva u Audiju A6 s deset zvučnika. 

   Uostalom, u nekom drugom, zdravijem podneblju, dužnosnik kakvog megasiromašnog kotara bio bi unutar svoje stranke zauvijek otpisan bez diskusije čim bi samo pokazao namjeru da ikad kupi službeni auto kakav njegovi birači nikad u životu nisu ni vidjeli. Ali ovdje se to, jasno, neće dogoditi. 

   Jer ovdje je elita koja drži novac i moć u velikoj mjeri izgubila doticaj sa stvarnošću, a i značajan postotak stanovništva je toliko politički neizgrađen da misli kako njihovim predstavnicima prirodno pripada ono o čemu oni sami ne smiju ni sanjati. 

   Pa u taj isti koš spada i priča iz HGK gdje ne samo Nadan Vidošević, nego ni svi ti veliki gospodarstvenici u Upravnom i Nadzornom odboru nisu vidjeli nikakvoga problema u tome što Komora, od tuđih članarina, plaća u svojoj kući život na visokoj nozi te kupuje umjetničke slike i poslovne prostore kakve nema ni američka ambasada.