Vidjeli smo na stadionima svašta, a sad i to da navijačka skupina bojkotira bodrenje svog kluba u jednoj lijepoj, veseloj i pobjedničkoj utakmici kakva je bila proteklog vikenda na Kantridi. Ne samo da bojkotira, nego i zviždi, ljuti se na ostale gledatelje koji su došli navijati za klub i veseliti se onome što vide na stadionu. No pravo je Armade da šuti i zviždi, pa ako hoće do kraja vijeka. Navijačke skupine nisu osnovali klubovi, ali su »sportsko-politički faktor« postale zahvaljujući klubovima koji su u »ljubavi« s organiziranim navijačkim skupinama nalazili svoje interese. Ako se dogodi da tih interesa više ne bude, da organizirane navijačke skupine čine upravama klubova veću štetu nego što im donose koristi, vratit će ih se tamo gdje su skupine bile na početku. Tako se dogodilo svuda, pa će vjerojatno biti i u nas. 

   Pogledajmo kako navijačke skupine komuniciraju. U kratkim dopisima navijača iz Splita i Zagreba riječ »borba« spomenuta je šest puta. Slijede »otpor« (2), »uništenje« (2), »rat«(2), pa zatim redom: »neprijatelji, ratne strahote, uniforme, udarac za udarcem, spremni pasti, rušenje, izbacivanje, glupe mase, pokoriti, izdaja«. Revolucionarni rječnik dostojan Lava Trockog i Che Guevare, no to je samo krinka. Dok god budu više mrzili protivničkog navijača od gazde kod kojeg rade za crkavicu, navijači nemaju nikakvu šansu.

   Kada biste ijednoj našoj skupini spočitnuli manjak domoljubnosti i lokalnog patriotizma našli biste se u grdnim problemima. No iz njihovih imena očita je fascinacija tuđinom; Armada, Torcida, Kohorta, Bad Blue Boys, Gademz, Ultras, White stones… Pa ako već ne žele biti Tratinčica, Loptica i Buba-mara, mogli bi uzeti domaće nazive koji bi protivnicima sigurno utjerali strah u kosti bolje nego latinske, engleske i starogrčke izmišljotine. Predlažem: Istrebljenje, Pokolj, Rak pluća, Kuga i kolera (K&K), Moždani udar, Nož u leđa, a za županijsku ligu i Koserić va škinu. Pa da se odmah zna na čemu su. 

  Kajinove muke  

  Kada Damir Kajin uzme riječ u Saboru, to je onda uvijek praznik parlamentarne riječi, britkog i suvislog političkog mišljenja. Proteklog je tjedna u hramu demokracije zablistao ovim riječima: »Naročito je teško kada muškarac ostane bez posla, još je teže kada samohrana majka ostane bez posla, jednako ili možda i teže je kad invalid ostane bez posla«. Kako se Kajin ne može odlučiti tko najviše nadrlja kad dobije pedalu na radnom mjestu i ostane na ulici bez prebijenog centa, predočit ćemo mu ovaj strašni slučaj; najteže je dragi Damire kada otkaz dobije muškarac s dvoje djece, koji se odlučio na promjenu spola zbog čega mu je pobjegla žena, pa je sad samohrani otac, a operacija nije uspjela i 50-postotni je invalid. Evo Damire odgovora na tvoju tešku i važnu dilemu. 

  Amerika uzvraća