Ponavljati da su skandali mokri snovi medija, a da pozitivni primjeri uporno prolaze nezapaženo čini se bespredmetno kao i objašnjavanje domaćim državnim dužnosnicima što je to sukob interesa, bilo da se radi o Goranu Radmanu ili Andrei Zlatar Violić.

Zato uopće ne čudi što je mrežna dostupnost Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže prošla gotovo nezapaženo, a to je jedan od najvažnijih događaja u kulturi i šire unazad dugo vremena. Jest, od 2009. je s određenim restrikcijama bila dostupna i Proleksis encikopedija istog zavoda, ali besplatna mogućnost pretraživanja temeljnog izdanja Leksa uz nedvojbenu praktičnu ima i veliku simboličnu važnost.

Naime tim je činom doista ostvaren u punom smislu riječi javni interes i smisao postojanja Leksikografskog zavoda. Ta je institucija dotirana državnim, dakle našim novcem, a proizvodnja skupih knjižurina samo za odabrane, one koji si ih mogu priuštiti, stravično smrdi na elitizam u najgorem smislu te riječi. Naravno, izlišno je bilo očekivati da bi enciklopedija u tom tiskanom obliku mogla biti dostupnija, ali nikako nije bilo izlišno tjerati Leks da iskoristi potencijal mreže svih mreža i ostvari svoju javnu ulogu. To se i činilo, pa smo na tom tragu i pisali nebrojeno puta na stranicama »Novog lista«, ali nije bilo za to previše sluha.

Onda se pojavio novi glavni ravnatelj Leksa Antun Vujić krajem 2012. u političkoj trgovini nove vlasti i najavio online revoluciju. Naravno da nikako ne treba zasluge za online vidljivost Hrvatske enciklopedije pripisati jednom čovjeku, pogotovo ne čovjeku koji kao glavni ravnatelj nema onu operativnu snagu koju ima ravnatelj Leksa, ali da će povijest pamtiti da je enciklopedija postala besplatna u njegovu mandatu, jasno je kao i to da su zasluge ipak manje bitna stvar. Najvažnije je da je na adresi www.enciklopedija.hr temeljno izdanje Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže.

Hoćemo li mu sad gledati pod suknju, ispitivati ima li čiste nokte i je li uredno počešljan ili nije? Naravno, zato i jest tu. Pa možemo odmah reći da je za punu funkcionalnost online enciklopedije potrebno što prije uspostaviti hiperlinkove, jer takvo umrežavanje standard je diseminiranja znanja na internetu.

Trebalo bi dakako biti i sadržajnog trvenja, trebalo bi raspravljati o tome jesu li članci pristrani ili nisu, je li netko ili nešto dobilo dovojno prostora ili nije, ali nikome ne bi trebalo pasti napamet da je ijedno zastranjenje Hrvatske enciklopedije jednako zastranjenjima pojedinih fašistoidnih administratora hrvatske Wikipedije. A budući da je internet danas glavni izvor informiranja mladih, ono što će pročitati kad uguglaju pojam, bit će ozbiljna referentna točka u njihovu razmišljanju o tom pojmu. I zato treba popravljati Hrvatsku enciklopediju, ali još važnije: učiniti je vidljivijom.