Da se razumijemo, Masterchef je prilično skupa produkcija i nije nemoguće pretpostaviti da je i unatoč plaćenim pravima na tri sezone odlučeno da se neće riskirati, nego da će se uložiti u umotvorine Jelene Veljače Rozge. Možda je stigla i kakav depeša iz CME-a, u čijoj je Nova grupaciji, kojem ne sjedaju dobro konstantna zaključivanja godina s minusima. A kako ni CME-u ne cvjetaju ruže, odnosno prihodi od marketinga uglavnom bilježe pad, nije nerealno zaključiti da se forsira fokus na lakonotnu zabavu za, budimo eufemistični, najmanje zahtjevnu publiku. 

   Masterchef je bio nešto drugo. Prva sezona prikovala je za ekrane zanimljiv spektar gledatelja. Jest, bio je to reality show urađen po zakonima struke, s pomno odabranim sudionicima koji imaju zadatak zabaviti više nego educirati, ali gledatelji dizajneri koji raspravljaju o Šimetovom smislu za dekoraciju ili sveučilišni profesori koji govore o emulzijama i posteljicama upućivali su na širi potencijal showa. 

   A onda je došla druga sezona. Autoritativnog Tomislava Gretića zamijenio je očajno netelevizičan Dino Galvagno i sve se nekako razvodnilo. Teško se može reći da je ljubav pukla, jer gledanost je bila solidna, ali onda se showu desio gaf za koji su mnogi mislili da ga neće preživjeti. Istina je da mnogi BiH doživljavaju kao Alisinu zemlju čuda, ali da će tamo finale hrvatskog Masterchefa ponuditi drugog pobjednika od onog koji je slavio u Hrvatskoj ne bi smislio ni Ludi Klobučar. 

   Je li i to pomoglo u odluci da se Masterchef odgodi ili ukine teško je reći, ali jasno je da će ljubitelji Masterchefa moći samo ponavljati gradivo na Domi, na kojoj sad ide repriza.