Važna stvar desila se prošli utorak u programu HRT-a. Angažirani dokumentarac dobio je prime time termin na Prvom! »4. majmun« potresna je priča o bivšim maloljetnim pacijentima Lopače, podvrgnutim »liječenju« koje bi izmijenilo De Sadeovo djelo da ga je ovaj kojim slučajem poznavao.

   Za otkriće cijele priče zaslužan je svojedobno bio Novi list, odnosno zviždač koji se Novom listu javio, a doks je nastao ove godine, kada je sve za većinu njegovih aktera već prošlo. I ostavilo teške ožiljke. No na sreću nije prošlo za bivšu ravnateljicu Mirjanu Vulin, iako o njenoj sudbini nakon procesuiranja na žalost premalo saznajemo iz režije Hrvoja Mabića.

   Priča je doista teška, kao i iskazi maloljetnika zatočenih zbog narkomanije i socijalne neprilagođenosti s najtežim odraslim pacijentima, a zapravo zbog nekoliko tisuća roditeljskih kuna. Najpotresnija je dakako priča Ane Dragićević, koja je tamo bila jer je roditeljima priznala da je lezbijka.

   U svim tim dijelovima film funkcionira, kao i u djelomičnom raskrinkavanju licemjerja djelatnika bolnice koji su i dalje na važnim pozicijama a koji su itekako znali, i sudjelovanli, u »terapijama«. U prvom redu tu je sadašnji ravnatelj Radmir Rakun, čovjek o kojem nitko u fimu nema dobru riječ, što pravosuđu naravno ništa ne znači, zadovoljnom jer je eto otkinulo glavu hobotnice u vidu ravnateljice Vulin. Za ostale – pojeo vuk magare.

   Djelomični problemi filma su u njegovoj neopredijeljenosti između angažirane reportaže i autorskog dokumentraca, kao i u činjenici da je Vulin dobila premalo prostora, no na kraju sve je to manje bitno. Puno je važnije da je ovakav film dobio prime time, iako je prikazan i ranije toga dana u kontekstu novog programa »Društvena mreža.«

   Ne znam kako funkcioniraju ti razgovori o prikazanim dokumentarcima, jer program nisam gledao, ali znam da bi javna televizija ovakve filmove apsolutno trebala nastaviti prikazivati u najatraktivnijim terminima. Da se ne zaboravi rakune, vuline i druge životinje.