Iz radionice ministra Miranda Mrsića stižu najnoviji prijedlozi promjena Zakona o radu. Njima se želi dodatno olakšati mogućnost otkaza radnicima te smanjiti obveze poslodavaca prema zaposlenima.

Nema sumnje da će predlagači izmjena opet uvjeravati javnost kako cilj svega toga nije lakše otpuštanje radnika, nego njihovo lakše zapošljavanje i veća zaštita. No, u to intimno ne vjeruju ni oni koji te promjene zagovaraju, a kamoli javnost. 

   Znakovito je da promjene Zakona stižu u trenutku kad su radnici najslabiji i najranjiviji. Kriza pogađa sve, a pogotovo radno ovisno stanovništvo, jer je Hrvatska u pet godina izgubila više od 160 tisuća zaposlenih.

Poslodavci vjerojatno misle da je sada najbolji trenutak za izmjenu Zakona, jer su zaposleni najpopustljiviji. Nezadovoljnicima uvijek mogu reći: vidite koliko vas ima na burzi, a žele raditi i za manje plaće od vaših. 

   Poslodavcima u tom discipliniraju radnika očito pomaže i Vlada. Da ne misli tako, Vlada bi kao svoj glavni cilj proglasila zapošljavanje ljudi. Politika »pune zaposlenosti« trebala bi biti osnovni cilj ne samo Vlade, nego konsenzus svih stranaka u zemlji – kako je to u najnovijoj »Političkoj misli« napisao i Dubravko Radošević iz Ekonomskog instituta, u članku »Politički aspekti hrvatske deflacijske politike«.

Ali osnovi ciljevi Vlade su drukčiji, a u tome je podupire i oporba. Radi se o »fiskalnoj konsolidaciji«, »internoj devalvaciji« i »monetarnoj stabilnosti«. Ti su politički ciljevi ponajprije u interesu banaka i poslodavaca, a danas pridonose padu broja zaposlenih ljudi. 

Nažalost, privatnom sektoru često ne odgovara ako Vlada državnim investicijama potiče zapošljavanje. U tom slučaju, podsjeća Radošević, jačala bi pregovaračka pozicija radnika.

Ako gospodarski rast potiče potražnju za radnicima, smanjuje se njihov strah od otpuštanja, pa oni traže bolje uvjete rada i više plaće. Ako je više nezaposlenih, vjeruju poslodavci, radnici će imati manje zahtjeva, a disciplina u poduzeću bit će veća. 

   Vlada želi izmjene Zakona i zato što vjeruje da će to pridonijeti konkurentnosti Hrvatske. Prema toj logici, zaposleni u Hrvatskoj, kao i u ostalim europskim državama, trebaju se međusobno utrkivati tko će biti jeftiniji i imati što manje zahtjeva prema poslodavcima.

Dok će se radnici utrkivati tko će prije dosegnuti dno, investitorima će profiti sve više rasti. Vlada će se moći hvaliti kako je pridonijela privlačnosti Hrvatske za investitore. 

   Nitko, međutim, još nije uspio uvjerljivo dokazati da veća zakonska sigurnost radnika dovodi do ekonomske krize, kao ni to da lakše otpuštanje omogućuje gospodarski oporavak. Naprotiv, povijest je dokazala da je veća sigurnost pretpostavka za partnerstvo radnika i poslodavca, kao i temelj za gospodarski napredak i društvenu stabilnost.

Osim toga, olakšavanje otkaza u ovom trenutku dovest će do (privremenog?) rasta nezaposlenosti u Hrvatskoj, što će dodatno skresati kupovnu moć građana i proizvodnju te povećati nezadovoljstvo ljudi. 

Pitanje je zašto je Vlada tako navalila na najslabije, pa dodatno potkopava sindikate i sigurnost radnika? Zašto je socijaldemokratima važno pitanje koje je za napredak gospodarstva potpuno sporedno, a za politiku i društvo tako zapaljivo?