Malo je tko osim tzv. kvalificirane javnosti, novinara i političara, do jučer znao tko je Aleksandra Kolarić. Bila je glasnogovornica Ivice Račana u Banskim dvorima, no javno pamćenje u ovoj zemlji kratkog je vijeka.

Znaju je kao žestoku kritičarku premijera Milanovića i njegove politike, no svoje teze plasirala je na Facebooku i u izjavama medijima, kao stručnjakinja za odnose s javnošću i predsjednica udruge za odnose s javnošću, ali i kao članica SDP-a. Iako je za stranačku vrhušku znala biti neugodna, njezin utjecaj bio je ograničen. 

No jučer se sve promijenilo. Zahvaljujući odluci čelništva SDP-a, svi su doznali za Aleksandru Kolarić. Stranački prezidij na noćnom zasjedanju odlučio se riješiti dosadne mušice i izbaciti je iz stranke. Zašto je vrh najmoćnije političke organizacije u zemlji, u trenutku dok Hrvatska proživljava najtežu gospodarsku krizu, odlučio svoje dragocjeno vrijeme posvetiti osobi koja nema nikakvu formalnu moć u stranci, iako se Kolarić nedavno kandidirala za potpredsjednicu zagrebačkog SDP-a?

Kako to da je premijer Milanović, koji bi trebao biti zaokupljen traženjem izlaza iz skandala »lex Perković« što ga je sam izazvao, našao vrijeme i za proizvodnju »slučaja Kolarić«? 

I što je, u konačnici, njezin krimen? Zašto je odjednom postala nepoćudna za stranku koja za sebe voli reći da je najdemokratskija, koja nije sekta i u kojoj se poštuju drugačija mišljenja, kako je to nedavno pomalo prestrašeno obznanio predsjednik Sabora Josip Leko? 

Kao povod za obračun iskorišten je jedan njezin komentar, objavljen na internetu i Facebooku, u kojem je premijera Milanovića optužila da inzistiranjem na »lex Perkoviću« nanosi štetu Hrvatskoj. Pozvala je vodstvo stranke da prestane šutjeti jer će u protivnom ponoviti pogrešku koja se HDZ-u dogodila sa Sanaderom. 

Bit će zanimljivo čuti kojim će argumentima obrazložiti njezinu eliminaciju. Tvrdit će da je naškodila ugledu stranke? A što bismo onda mogli reći o onome što nam je zadnjih nekoliko tjedana priuštio premijer koji je tuđmanovskim sukobom s Europskom komisijom prouzročio nepopravljivu štetu i stranci i državi? 

Od svih svinjarija što su ih u protekle dvije godine napravili esdepeovci – a bilo ih je puno – SDP je dosad sankcionirao samo dvije žene, od kojih jednu samo zato što je kritizirala šefa stranke!

Iako će se nekima učiniti dokazom stranačkog autoriteta, ovo je iskaz političke slabosti i nemoći. Svjedočimo ubrzanoj hadezeizaciji, ali i deračanizaciji SDP-a. Stranka koja je nekoć bila »stranka drugarstva i razgovora«, kako se ovih dana s nostalgijom prisjeća Slavko Linić, postala je stranka u kojoj su »jedni drugima neprijatelji«.

Zbog toga ovdje nije riječ samo o sudbini Aleksandre Kolarić i činjenici da je Milanović sitni problem ponovno pretvorio u ozbiljan gaf. Riječ je o tome da stranka koja se zauzima za poštovanje razlika i drukčijeg mišljenja u društvu ne može unutar vlastitih redova prakticirati teror većine.