– Jesi vidio, trafikant, kako nam je premijer kočoperan?! Jesi ti čuo tih izjava: te »Neću dozvoliti da se nama briše pod!«, te »Nismo mi ptičji rezervat nego država!«, te »Nema sankcija! Nula!«, te »Odaberite kome ćete vjerovati – demokratski odabranoj vlasti ili nekome tko juri po sedmi mandat u Europskoj komisiji!«…

– Ma pusti, to je još jedna od njegovih metafora koje nemaju veze ni sa čim! Jebote, kocka se sa sudbinom države, i još pritom blefira! A dok se on inati i zajebava, Ruža Tomašić piše apele Europskoj komisiji i moli da odustanu od sankcija. 

– Jadna Ruža! Još će i nju napast da štiti Perkovića. 

– Tko će je napast? 

– Pa ovi domoljubi što navijaju za sankcije, jer od Europske unije ništa bolje i nisu očekivali. Došle bi im ko naručene! 

– Baš o tome Ruža i piše Viviani: »Ovim vas putem pozivam da uzmete u obzir i rastući trend euroskepticizma i nepovjerenja prema europskim institucijama kod građana Unije, u čemu Hrvatska ne predstavlja iznimku. Iznimno mala izlaznost građana Republike Hrvatske na izvanredne izbore za Europski parlament, održane u svibnju ove godine, jasan je pokazatelj nepovjerenja Hrvata u Europsku uniju. Imajte na umu da će nerazumne odluke ove Vlade na svojoj koži najviše osjetiti hrvatski građani koji kaznu ni s čime nisu zaslužili, čime će se to nepovjerenje dodatno produbiti.« 

– Vidi vraga! Znači, Ruža Tomašić ne vjeruje da hrvatski građani od Europske unije očekuju da im – kako zna i umije, pa makar i pomoću sankcija – skine s vrata Josipa Perkovića, da im je Viviane Reding posljednja nada… 

– Budalo trafikantska, ako te itko spasi od sankcija, to će bit Ruža, a ne onaj što kukuriče o ptičjem rezervatu. 

– A šta ako to spominjanje ptičjeg rezervata ipak ima neki dublji smisao, ako Milanović nije mislio na čaplje dangube, eje močvarice, riđe štijoke i crnoprugaste trstenjake…? 

– Nego na šta je mislio i, takotiboga, čime? 

– Pa možda na ono što Boris Buden kaže za čitavu ovu situaciju oko upinjanja gospođe Reding da se izruči Perković: »Naravno da se Njemačka može tako ponašati u odnosu s Hrvatskom, ali bi li mogla u odnosu s Amerikom primijeniti isto načelo? Poznato je da američke tajne službe masovno ubijaju uokolo, bez ikakvog suda i zakona, da ljude godinama drže zatvorene, izlažu ih srednjovjekovnim mučenjima, da sa svojim dronovima ekstralegalno godinama vode kampanju terora…« 

– Ali gdje ti tu, pobogu, vidiš ptice? 

– A šta su dronovi nego bespilotne ptice-letjelice? 

– One bespilotne, a ti bespametan! Ne zna čovjek jesu li šupljije Milanovićeve metafore ili tvoja tumačenja! 

– Samo ti pjevaj i cvrkući da je i Budenova priča šuplja… Slušaj ovo: »Što je Perković pogriješio? Naredio je ubijanje nekih koji su smatrani teroristima? Big deal! To su službe radile, kao što to rade i danas. Ovo je odnos u kojem se pokazuje moć i nemoć Njemačke. Principijelan se može biti u odnosu na Hrvatsku, ali se ne može biti u odnosu na Ameriku. Europa zajedno s Amerikom sudjeluje u kampanjama u Afganistanu i europski pravni sistem je potpuno svjestan da svojim sudjelovanjem podupire akcije ubijanja iz zraka. Jednog ćemo dana dobiti konkretne podatke o tome koliko je ljudi ubijeno i tko je to naredio, a da nitko ne snosi odgovornost…« 

– Pa ćemo sad udbaške egzekucije pravdat NATO-ovim ratom protiv terorizma? 

– Nitko ti ih ne pravda, jebala te i UDB-a i NATO i svatko tko ubija ljude kako mu se napne! 

– Pravda ih onaj tko ne dopušta da Perković propjeva pred sudom, onaj tko ga odbija izručit i pod cijenu sankcija, a onda bulazni o ptičjem rezervatu! Hajde, objasni mi: zašto ga Milanović ne izruči? 

– Buden ima zanimljivo tumačenje, a to je »da Perković dosta toga zna i da bi se na koncu mogla ispostaviti stravična istina koja bi srušila mit o borbi Hrvata za samostalnost; a to je vjerojatno saznanje da je samostalna hrvatska država ustaško-udbaška tvorevina uspostavljena u suprotnosti s najvitalnijim interesima hrvatskoga naroda«. 

– Trafikant, ne mogu to slušat! 

– Pa zašto si onda zapeo da izruče Perkovića? Da zaključim s Budenom: »Zvuči strašno, ali takva bi vjerojatno bila ta istina, kao i suočavanje s njom.« 

– Sve i kad bi to bilo tako… 

– A tko nam je svjedok da to nije tako? Perković? 

– Ne prekidaj me! Sve i kad bi to bilo tako – a nije, nije i nije tako! – kako Milanović zna šta bi Perković na njemačkom sudu pjevao? Nemoj mi samo reć da je Milanović čitao Budena i da misli isto što i on! 

– Prije će bit da je čitao Nikolu Štedula, kojega je UDB-a pokušala likvidirat, a koji kaže da je prikupio informacije da su Perković i družina iz tajnih službi u SR Hrvatskoj, kad su vidjeli da ne mogu sačuvat Jugoslaviju, »odlučili odabrati nekoga poput Franje Tuđmana te da se njega podrži kako bi oni zadržali sve pozicije koje su imali«. I bit će da je čitao Vicu Vukojevića koji, kao i Štedul, tvrdi da je Gojko Šušak bio glavni Perkovićev zaštitnik i koji dodaje da su mnogi iz vrha HDZ-a s Perkovićem bili »agenturno povezani«, a posebno optužuje Miroslava Tuđmana da je »cijelo vrijeme igrao prljavu igru s Perkovićem«. Eto, valjda mu otud ptičji rezervat… 

– Ali ako je to tako kao što tvrde i Štedul i Vukojević, čemu onda strah od Perkovićeva pjevanja? Šta se još ima otpjevat što ovi već nisu propjevali? 

– A valjda još samo »Sve ptičice iz gore«… 

– Iz koje gore? 

– Iz gore od gorega!