Stvar je jednostavno načisto propala. “Pravednički” bunt protiv ćirilice u Vukovaru ljude jednostavno – ne zanima. Procesije koje su se prošlog tjedna razmilile mjestima stradanja Hrvata u Domovinskom ratu u istočnoj Hrvatskoj su masovne kao i posjete najbeznačajnijoj utakmici Hrvatske nogometne lige – i to iz vremena dok je imala 18 klubova.

Još i manje masovne, zapravo, na posljednjem skupu bilo je tek 70 ljudi i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara tako ulazi u ozbiljnu konkurenciju pokretu Occupy Croatia (i njegovim frakcijama) koje se redovno, evo već koju godinu, bore protiv globalnog kapitalizma, zle vlasti, bankara, neoliberalizma i ostalih zala suvremenog svijeta. A okupi ih se par desetaka. Ako.

Štoviše, jedna od posljednjih izjava Tomislava Josića, čelnika Stožera, kao da je izvađena iz arsenala okamenjenih fraza antiglobalističkog pokreta:  ”Osim bankara i političara, u ovoj državi danas nitko nije zadovoljan, i ovako se dalje više ne može”, kazao je Josić. Prosvjedujući protiv ćirilićnih tabli u Vukovaru.

No, korak prema socijalnoj retorici kojeg je tako Stožer krenuo izvoditi tek je dio ideološki doista živopisnih poruka koje su isti pustili u javnost posljednjih tjedan dana, napravivši tako, vjerojatno blaženo nenamjerno, krug od dramatičnog trilera s nasiljem i ljudskom tragedijom u pozadini, prema komediji satiričnog tipa.

Počelo je onako kako su nas Stožeraši i navikli, prijetnjom nasiljem. Zaključili su kako se vlast u pogledu Vukovara ponaša “protuzakonito, amoralno i brutalno”, te kako “stožer neće dopustiti kaotični scenarij na ulicama Vukovara, koji kao simbol zaslužuje i dobit će pijetet, a ako kaosa (ne dao Bog) bude moralo biti, bit će ga na ulicama drugih gradova. Nikako Vukovara”.

A onda je krenuo spektakl.

Naime, Stožer je objavio kako je “pronašao i način zajedničkog rada svih koji žele bolju i pravedniju Hrvatsku” i ponadao se da će to rješenje dobiti “opću podršku branitelja, stradalnika, hranitelja i molitelja”. “Hranitelji” bi, kako je kasnije pojašnjeno, u ovoj priči bili seljaci, a “molitelji” pripadnici Katoličke crkve.

Zlatko Canjuga, bivši zagrebački HDZ-ov moćnik iz posljednjih godina vladavine Franje Tuđmana, vjerojatno se sad grize što za svoje hrvatske “stališe” nije pronašao tako prikladna imena. Pitanje je vremena kad će ekipa iz Stožera same sebe, kao avangardu cijele priče, nazvati “prosvjediteljima” ili “stožeriteljima”.

Pravi vatromet je, međutim, ime platforme na kojoj Stožer želi okupiti i ujediniti sve zdrave snage društva. Nazvali su je, naime, “Platforma za bolju Hrvatsku“. Ono što (očito) ne znaju je da je to, zapravo, drugo ime platforme kojom je koalicija protiv koje se bore došla na vlast. Platforme koja je inače poznatija kao Plan 21.

“Morao je znati, netko mu je morao dojaviti, a on je morao demonstrativno otići te oštrim priopćenjem zatražiti ispriku, očitovanje, kažnjavanje počinitelja te kažnjavanje Srpskog nogometnog saveza od strane UEFE.

Nije to učinio”, konstatirali su u Stožeru i zaključili kako je time osramotio Hrvatsku. A ništa bolja nije bila, vele, ni Hrvatska televizija, koja da je o srpskom šovinizmu, fašizmu i vandalizmu s Marakane izvještavala s odgodom i ublažavanjem. Za one koji možda ne prate nogomet: srpski navijači su, osim paljenja zastave, izviždali hrvatsku himnu, pjevali četničke pjesme, isticali transparentne s imenima hrvatskih gradova na ćirilici.

Stožer, za one koji možda ne prate, nije spominjao paljenja srpskih zastava, transparentne s hrvatskim zastavama i imenima gradova u BiH ili redovno skandiranje “Za dom spremni” i slična na utakmicama hrvatske reprezentacije u Hrvatskoj. Što, bogami, ne spominje ni HTV.

Naposlijetku, Stožer se prošlog tjedna očitovao i na prijedlog predsjednika Republike Ive Josipovića o potrebi dijaloga svih strana u priči o ćirlici i Vukovaru. Odgovor stožeritelja je već čuven: “Spremni smo na razgovore, ali nismo spremni na kompromise”.

Ma da. Bitno je da se ljudi druže.

I tako, taman kad postaje zabavno, stvar je načisto propala. No, ne valja se prestati nadati, možda se sutra na prosvjedu u Vukovaru ipak skupi nešto veći broj “hranitelja”, “molitelja” i ostalih, pa nakon navijačkih, novinarskih i antiglobalističkih tema ponukaju Stožer da proširi područje svog interesa.

U skladu s ostatkom priče nekako bi baš bilo prikladno da, recimo, predlože promjenu “komunističkog” imena najjačeg zagrebačkog nogometnog kluba. Neka se zove, naprimjer, “Croatia”. Zvuči najhrvatskije i najkatoličkije, zar ne?