“Hrvatska je država i majka svih svojih građana, ne gospodarica nego majka u pozitivnom smislu riječi – kojim god pismom oni pisali i koje god nacije bili”.

Tako nam je poručio premijer Zoran Milanović pokušavajući smiriti dirigirane nacionalističke strasti u Vukovaru. Nije to prvi put da nam netko državu predstavlja kao majku. U pitanju je šuplja patriotska retorika koja je iznjedrila cijeli niz sličnih, genijalnih misli, kao što je primjerice ona legendarna don Ante Bakovića: »Narod bez države je kao govno na kiši«.

Premijeru Milanoviću nije teško izustiti ovakvu floskulu, jer njemu je Hrvatska uistinu bila majka. Nakon fakulteta se po kratkom postupku plasirao u državnu službu, putovao je i vidio svijeta, pa se nakon toga bacio na politiku i preskačući stepenice krupnim korakom dospio do pozicije prvog čovjeka izvršne vlasti.

Premijer bi tri puta morao promisliti prije nego izgovori glupost o državi kao majci svojih građana. Ako je Hrvatska država majka svojih građana, onda se s punim pravom može reći da je majka najveći dušmanin. 

U prilog ovoj tezi dodat ćemo nekoliko podataka. U razdoblju od 1990. do 2012. godine broj zaposlenih u hrvatskoj industriji pao je za 360 tisuća. Samo u Dalmaciji nestalo je najmanje 66 tisuća radnih mjesta. Čak trideset tisuća radnih mjesta izgubljeno je samo u Rijeci. Hrvatski gradovi ostali su bez tvornica. U ovoj zemlji danas proizvodimo uglavnom gluposti i mržnju, a proces destrukcije koji nas je doveo u takvu situaciju država/majka gledala je bez riječi otpora.

Nerijetko je i nesebično pomagala sjecikesama koje su otimale kruh iz ruku njezinoj »djeci«. Danas se država/majka zabavlja nalazeći načina da iz svoje »djece« iscijedi posljednju kap životne radosti. Država/majka izručila nas je na milost i nemilost ljudožderskom kapitalizmu, država/majka ničemu nas dobrom nije naučila, država/majka učinila je sve ne bi li ubila i zadnji minimum društvene solidarnosti, država/majka je socijalni autist, baš kao i njezin voljeni sin Zoran Milanović.

Prije nego ponovo izvali takvu glupost, premijeru bi bilo dobro da prouči izmjene zakona o radu, da zamisli na radnom mjestu starce i starice od 67 godina, da čuje radnike koji su prevareni u predstečajnim nagodbama, da se spusti na zemlju, okrene oko sebe i pogleda gdje živi. Kad bi to bio u stanju, Milanoviću ne bi palo na pamet reći da nam je ova država majka.

 Može biti da se on to obraćao samo fanaticima s nogometnih utakmica, koji u devedeset minuta euforije cijeli svoj svijet mogu svesti na grb, zastavu i dva gola u protivničkoj mreži. Može biti da je ciljao na sentimente vukovarskih čekićara koji obilaze državne institucije da bi lupali ploče s ćiriličnim natpisima.

Može biti da premijer smišljeno puše u rog u koji već dva desetljeća pušu nacionalistički prvaci u ovoj zemlji, ali i to već govori da prvi čovjek izvršne vlasti nema nikakvu ideju o vođenju zemlje.  

Hrvatskoj ne treba novi Franjo Tuđman, niti novi don Anto Baković. Hrvatskim građanima treba netko tko će ih pokušati na bilo koji način zaštiti od sustava koji melje ljude. Milanovićeva vlada to ne čini. Naprotiv, ona oštri noževe stroju za mljevenu ljudetinu. Nije to prvi put da socijaldemokrate vidimo u toj ulozi, ali bilo bi lijepo kad bi premijer imao malo srama da nas ne tušira glupostima kao što su: država je majka, aristokracija obavezuje i slično. 

Dakako, ova i slične kritike Milanovića ne mogu promijeniti. Građanima Hrvatske nesklonima ljudožderskom kapitalizmu i kvazi-patroitskom, odnosno nacionalističkom primitivizmu stoga ne ostaje drugo nego čekati da se u Hrvatskoj pojavi stranka koja će uistinu zastupati onaj dio građana koji vjeruje da lijeve ideje nisu prevladane i mrtve.

Porast popularnosti stranke Dragutina Lesara, koji je ljevici tek za sekundu bliže nego Milanović, govori da za takvu političku opciju ima prostora. Sve su aktivnije u Hrvatskoj i ljevičarske inicijative koje bi se, nadamo se, u skorije vrijeme mogle artikulirati u pristojnu političku stranku.

Ovoj zemlji nasušno su potrebni ljudi koji nam neće prodavati šuplje priče dok nas izručuju kapitalu na odstrel, kako to radi Zoran Milanović, niti će poticati nacionalističku histeriju u cilju svojih političkih probitaka, kako to radi Tomislav Karamarko, odnosno njegov HDZ.

Građanima ove zemlje ne treba država/majka, nego država-servis i država-zaštita od krupnog kapitala. Jasno je to svakom tko je na svojoj koži osjetio blagodati što nam ih osigurava Milanovićeva država-majka.