Ako se slažemo da bi u parlamentarnoj demokraciji, u kojoj je izvršna vlast podređena zakonodavnoj, upravo opozicija trebala imati važnu kontrolnu ulogu, ukazujući na slabosti vlasti i nudeći alternativu, lako ćemo zaključiti kako kod nas demokracija zapravo uopće ne funkcionira.

Najveća opozicijska stranka, naime, prihvaća demokratska pravila igre, s većim ili manjim devijacijama, ali samo pod jednim uvjetom: HDZ mora biti na vlasti. 

    Dočim je u opoziciji, demokracija HDZ ne zanima. 

   U Hrvatskoj, drugim riječima, HDZ uopće ne obavlja svoju funkciju opozicijske stranke. HDZ ne pokazuje nikakav interes za, recimo, osmišljavanje alternativne gospodarske politike, iako je gospodarska politika aktualne vlade očiti promašaj.

HDZ ne zanima kritiziranje, njega zanima isključivo blokada i konflikt. Umjesto rasprave i dijaloga, HDZ potiče etničke sukobe, ne hajući pritom ni za Srbe, ali ni za Hrvate. Zato nam se stalno ponavljaju Vukovar i Knin. HDZ polaže monopol na Hrvatsku i jedino sebe smatra dostojnim govoriti u njezino ime. Ako to rade drugi, nedajbože ljevičari, HDZ se propinje na zadnje noge. 

   Iako su nas uvjeravali kako su već odavno transformirali iz, kako se nekad govorilo, iz nacionalnog pokreta u demokršćansku stranku, to je bila velika laž. Riječ je o političko-interesnoj grupaciji koja se u političku stranku pretvara tek kada dođe na vlast. U protivnom, dok je u opoziciji, HDZ se radikalizira i transformira u huškačku kliku koja ima samo jedan cilj – rušenje vlasti. Bilo na izborima, bilo mimo njih. 

Normalno je da u demokracijama između vlade i opozicije postoji napetost, no ovdje se radi o tome da najveća opozicijska stranka sebe smatra predodređenom za vladanje, a svoje bivanje u opoziciji shvaća kao nešto nakaradno i protunaravno, baš kao što su HDZ-u protunaravna, kad nije na vlasti, prava vukovarskih Srba ili prava istospolnih zajednica. 

   I riječ je o stranci koja ne bira sredstva kako bi promijenila to »protunaravno« stanje, rušeći pred sobom institucije države u koju se zaklinje. Dok je na vlasti, HDZ hini »normalnost« i »otvorenost«, no u opoziciji se pretvara u nekontroliranu zvijer.

HDZ puno bolje funkcionira u atmosferi permanentnog izvanrednog stanja nego u normalnoj pluralnoj i demokratskoj političkoj areni. HDZ je stranka političkog podzemlja, a ne parlamentarne demokracije. 

   Naravno da je u Hrvatskoj moguće priznati i poštovati ljudska i manjinska prava. Ali uz jedan dodatak. To je moguće samo ako je HDZ na vlasti. Jer tada onaj koji je oduzimao i gazio ljudska prava može postati i onaj koji daje.

Sve drugo je »izdaja« i »prevara«, svi drugi, čitaj ljevičari, nemaju prava pristupiti tom ekskluzivnom hadezeovskom zabranu. Jedino HDZ »zna« kako organizirati državu. I kada kažnjava zločince, i kada ih štiti. Nitko drugi na to nema pravo. 

Politika HDZ-a zapravo je kronična prijetnja. I počiva na strahu. Aktualno ponašanje ove parastranke može se iščitati i kao izravna poruka građanima: možete računati na svoja ljudska, manjinska, socijalna i svaka druga prava, ali samo ako birate nas.

U protivnom, imat ćete kaos i nasilje, a politika će se nekontrolirano valjati ulicama. Zato dobro razmislite prije nego što odlučite kome ćete dati svoj glas! 

   Stoga je danas građanima – kao i nekoć u komunističkom jednostranačju – zapravo oduzeta mogućnost izbora. Jer izbor između nesposobnih i opasnih zapravo i nije izbor.