– Stare novine. 

  – Ti si stvarno mimo Boga i mimo svijeta! Amerikanci se spremaju udarit na Siriju, Rusi šalju svoju raketnu krstaricu u Sredozemlje, čitav svijet strahuje od rata nepredvidivih razmjera, od planetarne kataklizme, a ti se uhvatio starih novina. 

  – Da. I? 

  – Šta »da, i«? Ako misliš da je Sirija dalje nego što jest, pogledaj šta ti se događa pred tom nosurdom! Vukovar vrije, čitava Hrvatska vrije, pametni i dobronamjerni ljudi razbijaju glave ne bi li pronašli nekakvo rješenje koje bi smirilo strasti, smanjilo tenzije, a ti… 

  – Koji pametni i dobronamjerni ljudi? 

  – Evo osječki gradonačelnik Ivica Vrkić se nudi za posrednika u eventualnim pregovorima između Vlade i Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara; predsjednik vukovarskoga Gradskog vijeća, SDP-ovac Željko Pinjuh tvrdi kako se kriza nastala zbog postavljanja tabli s dvojezičnim natpisima na državne institucije može riješiti već na prvoj idućoj sjednici Gradskog vijeća, i to tako da se izmjenama gradskog Statuta Vukovar proglasi mjestom posebnog pijeteta prema žrtvama Domovinskog rata; čak i neimenovani visoki izvor iz Banskih dvora izjavljuje kako je moguć kompromis »ako se pitanje ćirilice vrati u institucije koje o tome moraju razgovarati«… Slušaš li ti mene? 

  – Slušam, slušam… 

  – Hajde onda ponovi šta sam zadnje rekao! 

  – Da je Ivica Vrkić pametan i dobronamjeran. 

  – Nije točno! S time sam samo počeo… 

  – Što se mene tiče, mogao si i završit! 

  – A šta imaš protiv Vrkića? Čovjek se trudi smirit situaciju, riješit problem… 

  – Tako što popuje kako nije problem u ćirilici nego u neprimjerenom ponašanju hrvatskih Srba prema hrvatskoj državi? 

  – On barem nešto pokušava napravit, za razliku od tebe koji zabijaš glavu u prašinu starih novina! Otkad su ti, bogati, te stare novine zvane Novi list? 

  – Od 19. siječnja ove godine. 

  – I šta je u njima tako zanimljivo? Visina snijega na Zavižanu? 

  – Hoćeš samo naslov: »Ćirilica u Vukovaru nije znak dvojezičnosti«? 

  – Ma tko to kaže? 

  – Žena kojom karijerni kroatisti plaše malu djecu i velike Hrvate. 

  – Ona Snježana Kordić? 

– A po čemu to ćirilica nije znak dvojezičnosti? 

  – Po tome što, evo da ti pročitam, kad već nisi sam pročitao: »Različito pismo ne znači da se radi o različitim jezicima. Na primjer, ako tekst na ruskom jeziku prebacimo s ćirilice na latinicu, on i dalje ostaje na ruskom jeziku. Uostalom, kad bi pismo značilo drugi jezik, onda bi Srbi unutar Srbije bili dvojezični jer pišu i latinicom i ćirilicom.« 

  – Pa zašto onda Vlada tako uporno inzistira na postavljanju dvojezičnih ploča? Fakat nema drugog objašnjenja nego da izazivanjem sukoba oko ćirilice želi da ljudi preusmjere pažnju s većih problema u ovoj zemlji… 

  – Ima, itekako ima. Vlada je ustvari ćirilicemjerna, jer se po pitanju dvojezičnosti samo dodvorava većim nacionalistima od onih koji trenutno sjede u Banskim dvorima… 

  – I to tako što u Vukovar šalje svu onu silnu policiju da čuva simbole poštivanja prava nacionalnih manjina od onih koji na dvojezične ploče nasrću čekićima i koje ta Vlada u svome priopćenju naziva šovinistima? 

  – Jebiga, Vlada koristi sve što zna kako bi očuvala vladajuću nacionalističku dogmu o dva različita i međusobno nerazumljiva jezika, i trudi se da to uradi bolje i dosljednije od onih što se u tu neupitnu dvojezičnu istinu najglasnije zaklinju. 

  – Ma nemoj mi reć da Vlada postavljanjem dvojezičnih ploča zapravo čini uslugu onima što se protive ćirilici, onima što se upinju da obore i te ploče i Vladu! Pa ne sjede u Vladi mazohisti! 

  – Ali zato sjede konformisti. 

  – A kako to da prosvjednici u Vukovaru nisu shvatili da im Vlada ustvari čini uslugu? Samo mi nemoj prodavat priču kako bi oni prihvatili tu uslugu kad bi im je napravio Karamarko! 

  – Ne bih se bavio nagađanjima oko Karamarka. A što se i Vlade i oporbe tiče, pročitat ću ti šta je rekla Snježana Kordić: »Kad pitate zašto se naši političari zalažu za navodnu dvojezičnost u Vukovaru, izgleda da misle da ako postoji neka nacija, to automatski znači da govori nekim drugim jezikom. Tako gledati naciju je znak neobrazovanosti jer riječ je o pogledu zaostalom iz 19. stoljeća. U 19. stoljeću je to bio dominantan stav o naciji, zastupao ga je i Karl Marx. Ali od sredine 20. stoljeća je to potpuno napušteno jer je činjenica da niz nacija postoji, a imaju zajednički jezik s nekom drugom nacijom u drugoj državi. Sjetimo se samo Austrijanaca, oni nisu Nijemci, kao što ni Amerikanci nisu Englezi. Različita nacionalna pripadnost ne znači automatski strani jezik, kako priželjkuju nacionalistički ekstremisti.« 

  – Nemamo mi, trafikant, nikakav zajednički jezik! I nemoj ti nas, skupa s tom Kordićkom, pravit ni Nijemcima ni Englezima! Ovdje se radi samo o tome jesi li ili nisi za ćirilicu u Vukovaru! 

  – A šta ćemo s tim što je Snježana Kordić prije više od pola godine izjavila da ćirilični natpisi u Vukovaru »što se praktične funkcije tiče, očito nisu potrebni jer ionako svi znaju latinicu« i da nam »poistovjećivanjem ćirilice sa Srbima oni ispadaju straniji nego što jesu jer pišu nekim nerazumljivim, čudnim pismom, a ustvari to nije baš sasvim tako jer oni pišu i latinicom kao i mi«, pa su joj nasilnici nedavno usred Zagreba, ispred kuće u kojoj živi, demolirali auto? Tko je nju uzeo u zaštitu? Tko je progovorio protiv nasilja nad Snježanom Kordić? Oporba? Struka? Akademska zajednica? Javnost? 

  – Ne razumijem zašto me to pitaš. 

  – Naravno da ne razumiješ. Jer tko će ovdje uzet u zaštitu nekoga tko se umjesto protiv dvopismenosti bori protiv nepismenosti?!