– Kakve su ti to papirusine, trafikant?

   – Nisu to nikakve papirusine već historijski dokumenti koji dokazuju ono što se već godinama potajice nagađalo, ali nitko nije smio glasno kazat.

   – A šta to?

   – Pa znaš ono… ono da naš pokojni predsjednik nije bio Hrvat.

   – Nego šta je bio?

   – I dalje se ne zna. Možda Poljak, možda Rus, možda… Ma ne zna to ni sam vrag koji nam ga je za vrat natovario! Sve je bio, samo Hrvat nije.

   – Ma ne mogu vjerovat!

   – Ne možeš vjerovat friško objavljenim dokumentima tako ozbiljne firme kao što je CIA?

   – Ne mogu vjerovat da se CIA bavi takvim pizdarijama. Jebote, Egipat gori, Sirija krvari, Amerika propada, čitav svijet ide u vražju mater, a oni dangube baveći se glupostima…

   – A otkad je tebi naš pokojni predsjednik glupost?

   – Nije on meni, glupane jedan, nikakva glupost nego čista mudrost i razboritost, kao što je uvijek i bio!

   – Da te čuje, sad bi ustao iz groba i dotrčao da ga izljubiš!

   – Rugaj se ti, rugaj… Da ti ja, trafikant, kažem jednu stvar: možeš ti o njemu govorit šta god hoćeš, i ti i CIA i KGB, ali ništa od toga ne može promijenit povijesne činjenice da nam je on stvorio državu, da je okupatora porazio u ratu i protjerao ga iz zemlje, da nam je donio mir i slobodu, a bogami ni to da smo, dok nam je bilo njega, i živjeli puno bolje nego sada kad su njegovi božeprosti nasljednici raskrčmili sve što je on stvorio i što nam je ostavio. Ali, jebiga, mi smo takav narod koji teško pamti, a lako zaboravlja…

   – Najlakše je oplest po narodu!

   – A nego po kome ću?! Pa vidiš valjda koliko je onih što su mu se za njegova života klanjali, obožavali ga, ljubili stope kuda je prolazio, a danas o njemu baljezgaju same laži i gadosti: te bio je diktator, te bio je satrap, te autokrat, te pohlepan, te sklon raskoši, te imao vile, te hladio jaja na Brijunima dok je narod skapavao, te ovo, te ono… Nismo mi, trafikant, zaslužili da se takav jedan čovjek, da se takva jedna povijesna veličina rodi među nama ovakvima!

   – I ja kažem da to – kakvi jesmo da jesmo – fakat nismo zaslužili. Ali eto, ostaje nam barem skromna utjeha da se ipak nije rodio među nama.

   – Nego među kim se rodio?

   – Najvjerojatnije među Poljacima ili Rusima. Ni CIA ne zna točno, ali decidirano tvrdi da on nije odavde. Evo, sve ti piše u ovom deklasificiranom izvještaju!

   – To je stvarno bijedno i kukavno da jedna ugledna i ozbiljna obavještajna služba spadne na prodaju tih glupih priča kakvih bi se posramio i najgluplji tabloid. Pa kamo ide ovaj svijet…

   – Ne misliš valjda da se CIA bavi tračevima?! Čovječe božji, angažirali su tim ozbiljnih znanstvenika koji je ozbiljno prionuo poslu i zaključio da on nije ono za što nam se izdavao.

   – Ma kako su to zaključili?

   – Zbog izgovora.

   – Ne pitam te zašto nego kako!

   – Kažem ti: zbog izgovora.

   – Jasno je meni da njima sada, kad su skužili da je sve otišlo k vragu, treba bilo kakav izgovor, ali je stvarno nedostojno jedne CIA-e da se tako glupo izgovara…

   – Ma ne izgovara se CIA, nego CIA tvrdi da to kako je pokojni predsjednik izgovarao pojedine riječi našeg jezika dokazuje kako to nije bio njegov materinski jezik.

   – Otkad se CIA bavi lingvistikom?

   – Bave se lingvisti koje je angažirala. Oni su analizirali njegove govore i pronašli niz primjera krivog izgovora naših riječi, koje iz predsjednikovih usta zvuče kao da ih izgovara rođeni Poljak ili Rus.

   – A je li CIA ikad čula kako govore rođeni Zagorci?

   – Šta CIA ima slušat Zagorce?! Ona je poslušala stručnjake koji su dokazali da se pokojni predsjednik posve sigurno nije rodio u Zagorju, barem ne u Hrvatskom zagorju.

   – Nego gdje? U Nehrvatskom zagorju? Ma to je stvarno nisko i prljavo! Malo im je što ljude špijuniraju u bračnim i vanbračnim posteljama, pa su se još uhvatili i djece u kolijevkama…

   – Daj, molim te, ne izmišljaj! Nitko njega nije špijunirao u kolijevci, već su samo preslušali njegove govore. Koristili su, dakle, najjavnije moguće izvore i donijeli stručno mišljenje da on nije Hrvat.

   – I ti si u to, naravno, povjerovao? Pa kako te nije sram, trafikant?!

   – Zašto mene?

   – Ako tebe ne vrijeđa da ti Amerikanci pokojnoga predsjednika proglašavaju Rusom ili Poljakom, kako ne pomisliš da on ima i obitelj?! Šta misliš: kako se njegova djeca i unučad osjećaju kad se negira njihovo podrijetlo i kad ih se proglašava onim što nisu?!

   – Predsjednikova unuka je već rekla svoje: spustila je CIA-i da njezin djed »nikada nije ni postojao«, već da je »bio proizvod hipnotizirane mase koja je, kako bi zabavila sebe i zafrknula CIA-u izmislila svog ‘Čarobnjaka iz Oza’«. I još je dodala kako postoji i dokaz da je ona »rasna Brazilka porijeklom s Kamčatke«…

   – Svaka joj čast! Vidiš kako jabuka ne pada daleko od stabla!

   – Može se ona do mile volje sprdat sa CIA-om, ali njezine dosjetke ničim ne demantiraju stručno mišljenje da je pokojni predsjednik imao krivi izgovor…

   – Ma nije imao krivi izgovor nego kriva usta, pa je možda zbog njih izgledalo da krivo izgovara!

   – A gdje si ti, Tita ti, vidio da Tito ima kriva usta?

   – Koji Tito?

   – Josip Broz. Pokojni predsjednik.

   – Jebo te Tito, trafikant! A ja cijelo vrijeme mislio na krivog predsjednika…

   – Pa sad misliš da ti krivi predsjednik može poslužit kao pravi izgovor?