Ministarstvo financija oglasilo je da se spremaju pisati novi Zakon o igrama na sreću, naredali su na svojoj web stranici neke teze i otvorili javnu raspravu. 

   Za tu sam se vijest odmah zalijepila jer već godinama divljam brojeći kako preko noći naprosto nestaju stare kvartovske gostionice gdje je cijelo susjedstvo pilo kavu i pivu, mali dućani i skromne obrtničke radnje i na tim se mjestima otvaraju jazbine automatima za kockanje. 

   Gledamo ih svuda naokolo, kad idemo na tramvaj, na tržnicu i s djecom u šetnju. Nakaradno su uklopljene u pitomu gradsku scenografiju pekarnica s piroškama i kroasanima za užinu, škola, stanova s balkonima na kojima se suši veš, ordinacija za popravak zuba, kancelarija i kioska za novine. Pitaš se koji su luđaci dozvolili to čega nema nigdje u normalnom svijetu. 

   Nekidan vidim da je u Zagrebu niknuo novi pothvat te industrije, prije je tu bila samoposluga, sada su zatvorili izloge i nakitili »klub« za lov na sreću bliještećim reklamama i sugestivnim lažnim draguljima. »Pretvorite užitak u dobitak«. 

   I idem čitati Linićeve teze da vidim ono što me najviše zanima. Hoću reći, nadam se da je plan konačno taj da se bace svi ti takozvani automat klubovi van, na neke ograđene ledine na rubu gradova, a da se inače dopusti još samo kockanje u skupljim hotelima, gdje će već ambijent i visina propisanih uloga obeshrabriti mnoge namjernike da se bace u avanturu? 

  Taj pogani biznis mora se skloniti od svih tih golobradih momčića koji, nakon matematike i engleskog, sjedaju užarenih očiju za automate, s tih desetak kuna koje im je mater jedva dala za sendvič, sanjajući o milijunima koji će ispasti iz stroja i pasti im u znojno krilo. Dobro je jednom rekao jedan bivši ovisnik o kockanju: »Razlika između heroina i kocke je samo jedna. Kocka je dostupnija.« 

   Pa je li to onda takav zakon koji će narediti da kockarnice više ne smiju ordinirati u naseljima gdje na nevolju navlače sirotinju koja kod tajkuna zaradi po dvije tri hiljade mjesečno i onda taj jad profućka u još jednoj mračnoj noći potonulih lađa. 

   To, međutim, ipak nije takav zakon. Kockanje, naime, ostaje tu u kvartu, pod našim prozorima, samo će se vlasnicima malčice zagorčiti život. 

   Jer, Linićeva je glavna preokupacija zapravo to da treba mnogo bolje naplatiti nominalno izdašne poreze na igre na sreću i zato će sve kockarske poduzetnike montirati na posebni server Ministarstva financija, da više ne može biti nikakvoga mrdanja. I to bi, uglavnom, bilo to. 

  Istina, nešto se u tim tezama drobi o »prevenciji«, »zaštiti maloljetnika« i »sprečavanju problematičnog kockanja«, no to je, naravno, samo puka ornamentika. Jedina efikasna zaštita je sklanjanje kockarnica u geta i ograničavanje njihove dostupnosti. Jer kad su potencijalne žrtve 24 sata i 365 dana u godini izložene otvorenoj ponudi, pitanje je trenutka kada će pokleknuti. 

   Utoliko je dobra vijest jedino to da će novi zakon zabraniti kafićima držanje automata za kockanje. No, to je slaba i nedovoljna mjera. 

   Nismo tako naivni i ne očekujemo da će se u Hrvatskoj potpuno zabraniti kockanje kao što je, na primjer, zabranjeno na Floridi. 

   Ali ovako imaš dojam da je se novi zakon donosi samo zato da se iz prljavog kockarskog posla pod zaštitom države – izvuče još malo veća korist.