– Piše u novinama, trafikant, da nam je Vlada opet u šoku… 

   – Šta je sad? Je li se otkrilo da je još neki od investitora običan muljator?

   – Otkrilo se nešto još gore: da nas mulja Europska komisija. 

   – Ma ne mrem bilivit! 

   – Molim te, ako može bez tog posprdnog tona! Radi se o ozbiljnoj stvari. 

   – Kojoj stvari: ovoj ili onoj? 

   – Ne prostači! U pitanju je Pelješki most. 

   – Daj, nemoj me nasmijavat! Pa šta je oko tog mosta ikad bilo ozbiljno osim što svi glume ozbiljnost? 

   – Izgleda da Europska komisija ozbiljno odustaje od tog projekta. 

   – Kako može ozbiljno odustat od nečega na što nikada nije ozbiljno pristala?! 

   – Ti si, ima bit, zaboravio da je prije samo tri mjeseca predstudija izvedivosti koju je naručila Europska komisija pokazala da je Pelješki most najbolje rješenje za povezivanje hrvatskog, pa samim tim i eurounijskog teritorija, kako prometno, tako i politički, kako šengenski, tako i fitosanitarno… 

   – Ništa ja nisam zaboravio, pa tako ni to da je, nakon cvrkuta Vesne Pusić o uvjerljivom trijumfu mostaške opcije, europski povjerenik za promet Siim Kalas pokušavao obuzdat euforiju Banskih dvora objašnjavajući kako »nikakvo rješenje nije doneseno niti je bilo koja opcija izabrana«. I šta se sad dogodilo? 

   – Europska komisija je odgodila objavljivanje završnih rezultata predstudije izvedivosti tek za rujan. 

   – Pa nije rujan daleko, ako misle na rujan 2013. 

   – Nije daleko rujan, ali je daleko proljeće. 

   – Otkad rujan pada u proljeće? 

   – U Vladi strahuju da će Europska komisija s odlukom otezat sve do proljeća i da će njezino donošenje prepustit novom sazivu. 

   – Pa dobro, novi će saziv imat čast da potvrdi optimizam Vesne Pusić…

   – Bojim se da neće. Visoki izvor iz Vlade je novinarki Slobodne Dalmacije priznao da nam je Europska komisija do sada prezentirala tek jedan parametar, po kojemu je izgradnja mosta doista bolje ocijenjena od neumskog cestovnog koridora i ostalih solucija, ali da je veliko pitanje kako će ta varijanta, prvenstveno zbog svoje skupoće, proći po svim ostalim kriterijima. 

   – Ne razumijem zašto onda u Vladi uopće strahuju od odgode objavljivanja završnih rezultata predstudije. Ako će Europska komisija odbacit ideju o mostu kao preglupu i preskupu, za našu je Vladu bolje da se ta odluka objavi što kasnije, da se Milanoviću i družini ostavi što više vremena za daljnje drvljenje njihove omiljene priče. 

   – Po tebi bi, vidim ja, bilo najbolje da se ta odluka ne objavi nikad… 

   – Što se mene tiče, neka se objavi 18. kolovoza, kao što je i bilo najavljeno. Ali šta će u tom slučaju radit i ova Vlada i ona koja dođe na njezino mjesto? Koju će opsjenu prodavat umjesto ove s mostom: dolazak Mesije u Mariju Bistricu ili dolazak Messija u Dinamo? 

   – Nije to opsjena, trafikant! To je pitanje povezanosti hrvatskog teritorija i zaštite šengenskih granica! 

   – Mislim da Bruxelles trenutno ima veću frku oko zaštite šengenskih granica prema Gibraltaru, a ne prema Neumu, pa bi se naši aktualni preprodavači Sanaderovih sljeparija mogli pozabavit tim problemom. 

   – Neka se Gibraltarom bave Englezi i Španjolci. Šta se mi imamo u to petljat kraj ovoliko naših nevolja?! 

   – Sve je to naša europska domovina, pa su njezine nevolje ujedno i naše. Osim što bismo pokazali odgovornost i solidarnost, mogli bismo nešto i zaradit. 

   – Kako to misliš? 

   – Pa da Englezima prodamo projekt mostovnog povezivanja Gibraltara s maticom zemljom. A možemo im usput uvalit i govore za barem tri svečana otvaranja radova na sjevernoj strani rascijepljenog teritorija, negdje na potezu između Seaforda i Eastbournea. 

   – Jesi li ti normalan? Znaš li ti koliki bi taj most morao bit i koliko bi to koštalo? 

   – Ako je most preskup, možemo im za nešto manje novce uvalit ovu Karamarkovu ideju s mrežom podmorskih tunela, pa da povežu matični otok ne samo s Gibraltarom nego i s Falklandima. 

   – Kako tebi, trafikant, uopće pada na pamet dovodit u ikakvu vezu tu englesku kolonijalnu razmetljivost s našom nasušnom potrebom da povežemo vlastiti teritorij?! 

   – Pa vidiš da nas naše vlade – i bivše i sadašnja, a vjerojatno će i buduća – tretiraju kao da smo oni majmuni s gibraltarskih stijena! 

   – Ne razumijem šta time hoćeš reć… 

   – To da kad nas već prave majmunima, onda valjda i mi imamo pravo radit isto što i gibraltarski majmuni. 

   – A šta oni rade? 

   – Prave se Englezi.