U međuvremenu sve se preokrenulo. Plažu na Punti Križa kod Rovinja zaposjeli su snažni ljudi u službenim odorama koji čuvaju moral na plaži. Prije četrdeset godina pokupila bi ih milicija i nakon nekoliko bubotaka objasnila im da se to ne smije raditi. Sada ih ne skuplja nitko, jer oni tu i nisu od svoje volje – to im je posao; špijunirati turiste, promatrati visuljke i procjenjivati ponašaju li se gosti u skladu s odredbama katekizma. 

  Sve se to događa u gradu gdje je na vlasti stranka koja sebe voli nazivati liberalnom i koja Milanovićevoj vladi daje ministra turizma. Posao koji zaštitari obavljaju na plaži Punta Križa nije nimalo lak. Što učiniti ako nekom turistu dođe milo, pa se stvar od bezazlenog visuljka prometne u ratobornog kopljanika. Ugrožen je moral, valja intervenirati. Intervencija teče otprilike ovako: »Dobar dan, gospodine, molim vas spustite vaše koplje, ovo je javna plaža i koplju na njoj nema mjesta«, kaže odrješito zaštitar. 

  – Potpuno vas razumijem, rado bih vam učinio po volji, ali koplje se ne da spustiti, odgovara mu gost. 

  – To nije moj problem, koplje je vaše, vi ste ga digli, pa ga vi i spustite, odgovara redar. 

  – Jako mi je žao, ali je s dizanjem koplja nemam ništa, pravda se nesretni gost. Kao što vidite, ja imam svoju, a on svoju glavu. Otkud ja znam što se vrzma po njegovoj glavi, kaže gost i zorno pokazuje sigurnjaku glavatog gospodina, te dodaje – ako želite možete mi vi pomoći spustiti ga. 

  – Evo mogu ja, javlja se jedna gospođa koja je razgovor pratila s neskrivenim zanimanjem. Ja ću vam rado spustiti koplje, a gospodin redar može gledati, kad već ionako gleda, pa da nauči za ubuduće. 

  – Ne dolazi u obzir, ostavite vi gospođo njegovo koplje na miru. Koplje se mora spustiti samo, bez ičije pomoći, poručio je autoritativno zaštitar. 

  – Onda možemo ovdje čekati cijeli dan, sav očajan zavapio je nesretni gost čije se koplje za vrijeme čitavog ovog razgovora nije spustilo ni za milimetar. 

  – Hmm, probajte misliti na nešto ružno, pokušao je savjetom pomoći redar, sad već i sam u neprilici. 

  – Evo, mislit ću na vas, odgovara mu gost koji se praktički predao i potpuno je spreman na suradnju s vlastima. 

  No prokleto koplje i dalje stoji. Sad se već okupljaju i radoznalci. Padaju i prve oklade. No vražji kopljanik stoji stamen i tvrd kano klisurina. 

  – Ne ide, veli već potpuno rastrojeni čovjek. 

  – A što sad ne valja, pita redar vidno iznerviran. 

  – I vi mi se sviđate, pokunjeno priznaje gost. 

  Vinodolski zakon jačega