Čudnovata je biljka taj hrvatski turizam kad još uvijek uspijeva u tom našem vrtu od kojeg bismo trebali živjeti, a u njemu plijevimo ono što ne treba i uporno zalijevamo korov. 

   Možemo sada raspravljati o tome je li porezna inspekcija trebala usred sezone zatvoriti senjski hotel »Libra« jer je njegov vlasnik Mališa King Kong kada je dug prema državi u pitanju, ali šteta je i ovoj sezoni i hrvatskom turizmu generalno nanijeta. 

   Sjećam se kada su nas kao novinarske mladce veterani korili kada bismo donijeli vijest da je negdje na Jadranu viđen morski pas, jer bismo time mogli upropastiti sezonu. Nije nam tada doduše bilo jasno kako će Talijani, Nijemci i ostali gosti pročitati naš članak, i nikada nismo vidjeli niti jednu ekipu RAI-ja kako je pohitala na Kvarner snimiti propagandne »Ralje«. Ali, danas je valjda svima jasno da sliku zapečaćenog hotela i unezvjerenih gostiju koji u čudu sjede pred njim, baš svatko može staviti na neku od društvenih mreža. I džaba nam onda proljetnih turističkih sajmova po europskim prijestolnicama, besplatnog pršuta i vina, klapske pjesme i spotova »Male zemlje za veliki odmor«. 

  Ako već inozemnim TV kućama ajkule više nisu nikakva vijest, njihove kamere mogao bi možda zanimati primjer iz turističke Istre gdje je lokalna vlast u Gradu Rovinju odlučila »uvesti reda« na jednoj plaži poslavši Odred za ćudoređe na naturiste i nudiste koji tu već godinama ljetuju. Jer, takav CSI scenarij ni u Hollywoodu nisu mogli smisliti! 

   Dok se golaći kupaju, na njih iz šumice motre odjeveni »securityi« koji su dobili ratni zadatak da spriječe svako štipkanje i pipkanje na plaži! Ogorčeni gosti prijete zauvijek otići, a gradonačelnik Rovinja Giovanni Sponza ne želi javnosti objasniti motive tog angažmana i trošenja novaca poreznih obveznika za tjeranje zahvalne i izdašne klijentele. Osim ako iz IDS-a nije u međuvremenu prešao u Opus Dei. 

   Ni ministar turizma Darko Lorencin nije se pojavio u Senju ili Rovinju da objasni onima koji nam svake godine pune proračun što se zbiva i zašto nam sada odjednom smetaju, već se nakon demonstracije penjanja u Paklenici spustio u Zadar da bi nam objavio još jedne optimistične statističke podatke o turističkoj sezoni u srpnju. Možda je tih jedan posto plusa veliki uspjeh, ali ne trebaju nam ministar i ministarstvo najvažnije gospodarske grane u državi da bi dublirali zavod za statistiku, računalo i program koji će uvijek izbaciti željene brojke. 

  Da morske ideje ne padaju na pamet samo onima s daleke obale, pokazali su Đakovčani koji slabo žive od turizma, golog ili odjevenog, ali su uporni da milom ili silom sa svojih ulica prognaju još jednu skarednost. Naime, tamošnjoj su lokalnoj vlasti za oko zapeli prodavači lubenica koji gromoglasno ulicama reklamiraju svoj proizvod. No, više neće moći, jer za uzvik »luuuuubeniiicaaaa!«, ako nemaš obrtnicu i fiskalnu blagajnu, slijedi prijava Inspektoratu i kazna zbog proizvedene buke! Cijena? Sitnica! 700 kuna! Ne lubenice, već kazne. Požeština se tome domislila kada su u pitanju otkupljivači sekundarnog otpada koji putem razglasa i mikrofona svoje usluge nude vozeći se ulicom automobilima. Srećom da su iz uslužnih djelatnosti izumrle hodajuće radionice koje su se via voce reklamirale »kišobrane popravljam, noževe brusim«, jer bi i oni fasovali. 

   Ili je možda u tijeku marketinška akcija »Hrvatska – mala zemlja za velike Guinnessove rekorde«, a da nas o tome nitko nije obavijestio?