Tjedan za nama bio je važan tjedan za zviždače. Bradley Manning, američki vojnik koji je imao pristup klasificiranim podatcima Pentagona i State Departmenta i koji je oko 750.000 klasificiranih dokumenata dostavio WikiLeaksu, proglašen je krivim za špijunažu. Manning ima sreće, pa ga sutkinja, pukovnica Denise Lind, nije proglasila krivim za suradnju s neprijateljem Sjedinjenih Američkih Država, što je bio najteži krimen koji mu je stavljan na teret. Sreća je vrlo relativan pojam u američkom pravosuđu. Zahvaljujući tome što nije proglašen krivim za suradnju s neprijateljem Manning ne može biti osuđen na kaznu doživotnog zatvora; za ono za što je proglašen krivim može biti osuđen na 136 godina zatvora. Presuda zasad glasi »kriv je«, a tek ćemo znati s koliko desetljeća zatvora se broji ta krivnja. 

  Zanimljivo je i kako su mediji, zasad ćemo se zadržati samo na domaćim, popratili presudu Manningu i kako su ga titulirali. Za većinu on je zviždač zahvaljujući kojemu je javnost upoznata s tek ponekim prljavim stvarima koje američka vojska i politika rade po svijetu. Inače, ta bi se teza dala osporiti i doista je upitno je li Manning kad je predavao CD-ove sa stotinama tisuća dokumenata htio biti zviždač ili je zapravo bio egzaltirani osvetoljubivi ekshibicionist koji je iz strogo osobnih pobuda htio naštetiti bilo komu i bilo čemu što ima veze s američkim establišmentom. Iznimka među domaćim medijima je Hina koja je Manninga nazvala »doušnikom WikiLeaksa«. 

  Čim je presuda izrečena, čim je Manning proglašen krivim, reaktualizirane su priče o američkom predsjedniku Baracku Husseinu Obami kao osobi koja je iznevjerila nade i svoje birače. Obećao je bolju zaštitu zviždača, tvrde oni i navode njegove riječi, a zapravo ih samo progoni i to mnogo efikasnije od svoga prethodnika Georgea Walkera Busha.  

 Nedavno je »The New York Times« objavio Bushevu statistiku neuspjeha iz drugog mandata: njegova je administracija proganjala 153 zviždača, a nije uspjela optužiti niti jednoga. Obama je bolji. No, Obama, kada je govorio o zviždačima vrlo vjerojatno nije mislio na one koji odaju državne tajne, vojne ili diplomatske svejedno je. Stav njegove administracije prema WikiLeaksu i svemu što ima veze s njime oduvijek je bio tvrd. Sadašnji se predsjednik po tome ne razlikuje od svojih prethodnika. Za njega je na prvom mjestu zaštita američkih nacionalnih interesa, a sve što je klasificirano kao tajni podatak ili tajni dokument, a proizvedeno je u institucijama američke države, za njega je američki nacinalni interes. U tome se Obama ne ponaša razočaravajuće (o tome bi se moglo govoriti u slučaju nezatvaranja Guantanama), nego dosljedno. 

  Drugi zviždač koji je obilježio tjedan za nama (zapravo je uvelike obilježio posljednjih šest tjedana) je Edward Snowden. Ono što je on otkrio mnogo je eksplozivnije od onih stotina tisuća dokumenata i snimki helikopterskih napada koje je WikiLeaksu doturio Manning. Razotkrio je golemi, sofisticirani sustav elektronskog špijuniranja koji uporno provode američke sigurnosne agencije, a objekti te provedbe su obični građani, ali i Sjedinjenim Državama savezničke države. 

  Nakon što je više od mjesec dana proveo u međunarodnoj zoni moskovskog aerodroma Šeremetjevo, Snowdenu je Rusija udijelila azil na godinu dana.  

 Američka se administracija i u slučaju Snowdena ponaša dosljedno. Žele Snowdena po svaku cijenu, a ta cijena može značiti i privremeno pogoršanje bilateralnih odnosa s Rusijom. Hoće li se to dogoditi vidjet ćemo u rujnu kada bi se Obama u Moskvi trebao sastati s ruskim kolegom Vladimirom Putinom uoči sastanka na vrhu G20 u Sankt Petersburgu. Zbog davanja azila Snowdenu možda ne zastane u Moskvi. Kao što su mnogi u slučaju Manninga bili razočarani Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim vojnim pravosuđem, tako su na kraju u slučaju Snowdena bili zadovoljni Rusijom i njenom administracijom. Sa stajališta zaštite ljudskih prava pozdravljaju rusku odluku o davanju azila Snowdenu i njegovu neizručenju Sjedinjenim Državama. No, u pozadini te odluke nije ruska ljubav prema ljudskim pravima, svakako ne Putinova. Ima u tome mnogo više hladnoratovskog refleksa i želje da se našteti nekadašnjem arhineprijatelju Sjedinjenim Državama. Neizručenjem Snowdena može ih se barem malo nasekirati, a Snowden će ionako sljedećih godinu dana boraviti na tajnom mjestu u Rusiji. Dakle, Putinovi obavještajci imat će dovoljno vremena da saznaju što Snowden još zna. Jedan tjedan, dvije sudbine, dva zviždača u dvije nuklearne supersile. Jedan više nema dom, jer zatvor u kojem će gotovo sigurno boraviti sljedećih desetljeća to nije, drugi ne može u domovinu. Pa vi zviždite i zamjerite su supersili.