Zoran Milanović / Foto: Denis LOVROVIĆ
Paradoks svoje vrste ostaje što je Zoran Milanović po komunikaciji s javnosti podosta sličan bivšem premijeru i sadašnjem uzniku Ivi Sanaderu. Obojici je kao premijerima zajedničko što vole birati kad će, pod kojim okolnostima i na koja pitanja odgovarati, a i to je uglavnom rijetko
Znate li vi da naša vlada svakog dana misli na vas? Ne znate. Ne znate ni da iz minute u minutu interaktivno pričaju s baš svakim čovjekom u Hrvatskoj, pa i šire, po cijeloj kugli zemaljskoj, jer su toliko komunikativni da ih se čovjek ponekad ne može riješiti koliko znaju biti dosadni i nametljivi. A vi možda mislite kako nemate pojma šta premijer Milanović radi kad ne ruča u nekom od ekskluzivnih restorana.
A on jadnik cijelo vrijeme priča s vama, dijeli vam savjete, brine o vašoj mački, psu i obitelji, toplinskom udaru, pelenama u bolnici, objašnjava kad smijete, a kad ne smijete dati konobaru napojnicu i tako skromno nikad ne naglašava da je baš hrvatska vlada među najaktivnijim vladama na Twitteru. Bolji smo i od Obame, u leđa nam gleda i Armenija i Azerbejdžan, Finci se crvene od srama i zavisti, a Nijemci ne znaju kako prikriti tu neugodnu činjenicu da ih je jedna mala i nevažna hrvatska vlada tako silovito pretekla i virtualno preveslala taman kad su pomislili da su oni neka ozbiljna sila u Europi.
Jučer je naša vlada na Twitteru pokazala da brine za naše zdravlje i udijelila sljedeći savjet: »Zaštitite se od velikih vrućina, ne ostavljajte djecu ili životinje u parkiranom vozilu. Razgovarajte o toplinskom udaru s vašom obitelji.« Tako divno i brižno. A onda neki grubijani očito ne shvaćajući dobre vladine namjere odgovaraju: »Zaštitit ćemo se tako da uzmemo 90 dana godišnjeg, nema bolje zaštite. Vi doista mislite da smo svi mi potpuni idioti pa su nam potrebni ovakvi savjeti. Ja baš mislio obući zimsku bundu na 35 stupnjeva.«
Čak i temu o razvoju zdravstvenih usluga neki besramno sprdaju. Na dobronamjeran savjet vlade: »nemojte da vaš novac namijenjen za bolnice i škole završi u nečijem džepu, prijavite nepravilnosti«, umjesto pohvala idu neugodna pitanja. »Hoće li se, ako prijavimo, osigurati npr. pelene u bolnicama za teško bolesne pacijente kako bi dostojanstveno dočekali smrt?« I vlada strpljivo odgovara: »uzimanje računa prvi je korak prema tome«, samo da bi bila podvrgnuta podsmijehu.
Nadalje, a ima toga još, jer ljudi su neotesani i ponekad odbijaju shvatiti vladinu genijalnost, pa uporno traže dlaku u jajetu. Pitaju kad će inspekcije do Konzuma, jer su kod njih skoro sve cijene formirane sa 99 lipa, što znači da moraju imati višak u blagajni, jer kovanica od jedne lipe nema u opticaju. Vlada ih onda dobronamjerno upućuje da sve nepravilnosti prijave Poreznoj upravi pozivom na telefonski broj 0800 1001 i onda onako prijateljski pozivaju sve ljude dobre volje da odgovore na pitanje kako povećati društvenu uključenost mladih?
Pozivaju ih da posade ideju i sudjeluju u dijalogu, ali to onaj s pitanjem o Todoriću nikako da skuži, pa opet zlobno i konkretno predlaže kako će se »društvena uključenost mladih povećati upravo kažnjavanjem ratnih profitera poput Todorića, koji su mlade, sposobne, a nepodobne sveli na razinu glinenih golubova«.
Kako takvima dati suvisli odgovor? Kako ih navesti da stvarno posade ideju umjesto niskih provokacija? Čak ni na Twitteru to nije jednostavno, a sigurno ni dežurni vladini twiteraši ne mogu za svaku pizdariju zvati premijera i priupitati ga kako bi po njemu bilo najbolje riješiti taj problemčić s Todorićem. I inače valja pretpostaviti da premijer ponekad ima i važnijeg posla od tvitanja, iako je u tome statistički bolji od svih premijera na svijetu, čak i od onih čije zemlje imaju stostruko više stanovnika.
Paradoks svoje vrste ostaje što je Zoran Milanović po komunikaciji s javnosti podosta sličan bivšem premijeru i sadašnjem uzniku Ivi Sanaderu. Obojici je kao premijerima zajedničko što vole birati kad će, pod kojim okolnostima i na koja pitanja odgovarati, a i to je uglavnom rijetko.
U vrijeme kad se aktualni premijer i ministri spremaju na kolektivni godišnji odmor utješno je znati da postoji neograničena virtualna sloboda u komunikaciji s našom vladom, naravno pod uvjetom da ne postavljate preteška ili sasvim konkretna pitanja. I volite živjeti u iluziji kako za svaki vaš problem, bilo da ste siromašni ili nezaposleni, vlada ima rješenje. Dovoljno je samo željeti: Tvitni nam nježno Zorane, u tome si ipak najbolji.
