Tjedan za nama medijski je bio iznimno buran. Svijet medija strepio je zbog nekakvog britanskog derana koji se, eto, rodio. To što se George Alexander Louis rodio u Londonu za nas je potpuno nevažno, njegovo rođenje na nas i naše prilike neće ama baš nikako utjecati, ali nekome je dano da već samo njegovo rođenje bude prvorazredan medijski i javni događaj i da postane slavan zato što se rodio. Tako to biva kad se živi u glamuroznoj monarhiji kojom formalno vlada medijski atraktivna dinastija. 

   Istovremeno se zbivalo nešto što za nas nije nevažno (ali jest nevažno za Britance i njihovu monarhiju) što će imati utjecaja na našu svakodnevnicu, a možda će neki ljudi zbog toga urednije dobivati plaću. O tome se počelo zboriti u javnosti (ili barem u ovim novinama kao dijelu javnosti) početkom tjedna, nešto više se o tome zborilo koncem tjedna nakon sjednice Vlade, ali u ovotjednom okupiranju medijskog prostora deran je bio nenadmašan. Vlada je prihvatila, a na Saboru je da usvoji, izmjene Zakona o porezu na dohodak. Tim izmjenama omogućit će se objava popisa poslodavaca koji svojim radnicima nisu isplatili tri plaće uzastopce, a javno će se objavljivati i rješenja Porezne uprave o oporezivanju imovine onih građana koji svoju imovinu ne mogu opravdati visinom svojih prihoda. Čovjek koji je predložio te zakonske izmjene, ministar financija Slavko Linić, ne može se požaliti da mu mediji ovoga tjedna nisu dali prosotra. Dapače, bio je jedini u Hrvatskoj koji se kako-tako uspio nositi s novorođenčetom. Linić je, kao što je znano, u tjednu za nama medijima bio primarno interesantan zbog svog sukoba sa sucem Mislavom Kolakušićem. 

  Svjetla pozornice zaslužio je i ovim prijedlozima izmjena Zakona o porezu na dohodak. Sve to podsjeća na prošlogodišnju objavu liste poreznih dužnika, popularno nazvanu stup srama. Ni to nije bilo moguće uvesti bez otpora, protivljenja, tvrdnji da se time krši zajamčena zaštita osobnih podataka. Da nije bilo te mjere u Državni proračun se ne bi slilo oko pola milijarde kuna. Uskoro ćemo, o prvoj godišnjici liste objave poreznih dužnika, znati preciznije podatke. Već je ta mjera pokazala kako javno sramoćenje može biti efikasno sredstvo ne bi li se ljude natjeralo da u ipak nešto većoj mjeri poštuju porezne zakone vlastite države. Da je javno sramoćenje nesavjesnih i neodgovornih poslodavaca koji k tome još i krše zakon namjera zakonodavca jasno je i iz obrazloženja predloženih izmjena Zakona. Cilj je predloženog jačanje financijske discipline, gospodarski napredak, socijalno blagostanje građane jer svega to mnogo je teže ostvariti ne isplaćuju li se plaće uredno. No, cilj je i zaštita pravnog poretka, ali i javnog morala. 

  Javno sramoćenje poslodavaca koji ne isplaćuju plaće tri mjeseca uzastopno je za Vladu i ministra Linića poticajna mjera. Naime, objavljivanje popisa poreznih obveznika koji ne isplaćuju plaću radnicima uvodi se »radi poticanja poslodavaca na pravovremeno ispunjavanje njihovih dospjelih obveza prema radnicima«. Bude li ova mjera efikasna koliko je bila objava liste poreznih dužnika bit će jasnije zašto je Slavko Linić valjda jedini ministar financija na svijetu koji je prema pojedinim istraživanjima drugi najpopularniji političar u zemlji. A i to nešto govori o zemlji.