Nakon odluke suca Kolakušića, vlada i mediji odmah su razabrali pozadinu njegova šokantnog poteza: odlučnost trgovačkoga pravosudnog bloka – sudaca i odvjetnika – da sačuvaju monopol nad zlatnim rudnikom stečajeva.
Loše pravosuđe bilo je ključna prepreka za ulazak Hrvatske u EU. Dok HDZ nije stjeran uza zid, pa prije pet godina odlučio radikalno promijeniti kaznenopravni sustav, nije bilo načina da se pravosuđe pokrene iz višegodišnje nesposobnosti i politizacije, a zemlja ozbiljnije iskorakne prema Uniji.
Svi danas znaju da je ta nesposobnost i politizacija namjerno proizvedena devedesetih, da ostvari poznatu Tuđmanovu naredbu kako »suci moraju provoditi državnu politiku«. U žiži interesa EU bili su ratni zločini i sporost sudova. Premda je bilo očito kako i trgovački sporovi ne idu kako valja, taj dio pravosudnog sklopa pregovori su uglavnom zaobišli.
A sada je problem eksplodirao svom snagom, razgolićujući strukturalne pogreške u sustavu trgovačkog sudovanja. Neodgovorna odluka suca zagrebačkog Trgovačkog suda Mislava Kolakušića da zaustavi predstečajnu nagodbu Dalekovoda, i time ugrozi cijeli mehanizam spašavanja posrnulih tvrtki, razotkrila je duboki sukob interesa koji dijelu pravosudnog sustava priječi da djeluje u javnom interesu.
Pritom, zauzimati se za Kolakušića u ime načela sudačke neovisnosti nije drugo doli zloupotreba temeljnog demokratskog načela uime rušenja same demokracije: jer ako ovakve sudačke odluke ugrožavaju javni interes i tisuće radnih mjesta, što potvrđuju svi inače suprotstavljeni sudionici javne diskusije – sindikati, poslodavci, stručnjaci i vlada – tada je problem očito u sudovima, a ne u ljutnji vlade i javnosti. U takvim okolnostima, parlament mora pronaći način da suce natjera neka počnu raditi drugačije, ne narušavajući pritom sudačku neovisnost.
U sadašnjim okolnostima to se čini nemogućim, ali nije. Sveobuhvatna kaznenopravna reforma iz druge polovine dvijetisućitih pokazala je da se čak i korjenito politizirani pravosudni sustav, kakav je bio hrvatski, može početi oporavljati. Presude za hrvatske ratne zločine i najveće slučajeve korupcije pokazale su da se mnogo može učiniti. Ali pokazalo se nužnim promijeniti, praktički, cijeli sustav kaznenoga progona.
Sada je očito da će isto biti nužno učiniti i s trgovačkim sudovanjem. Nakon odluke suca Kolakušića, vlada i mediji odmah su razabrali pozadinu njegova šokantnog poteza: odlučnost trgovačkoga pravosudnog bloka – sudaca i odvjetnika – da sačuvaju monopol nad zlatnim rudnikom stečajeva. Valja se dakle koncentrirati na bitno: umjesto da se njeguje nepouzdano povjerenje kako će suci između dobrih i loših rješenja odabrati dobra, naprosto valja onemogućiti loša rješenja.
Valja radikalno promijeniti Stečajni zakon, o čijoj bi se štetnosti moglo naširoko argumentirati. Iz konfuznih Kolakušićevih objašnjenja izbija naime baš želja da pravosuđe sačuva ključni utjecaj u stečajevima: »Vidim, a ne smijem vidjeti«, žali se sudac. Ali, ako se dogovore oni čiji su novac i dugovi, zašto u dogovor mora intervenirati i sudac? Pojednostavit ćemo pa reći – jasno, da bude plaćen. Zato, olakšajte i ubrzajte stečajnu proceduru, momcima time oduzmite pare, i opstrukcije će prestati.