Ilustracija
Prije nekoliko godina, kad je Kolakušić još radio na Upravnom sudu, nađena je u njegovim ladicama hrpa od oko stotinu presuda drugih sudaca koje i po više od godinu dana nije klasificirao u registar sudske prakse, što je tada bilo njegovo zaduženje, pa te presude svo to vrijeme nisu mogle biti poslane strankama.
Crnku duge kose ovjekovječio je u visokim čizmama preko koljena s vrtoglavom petom, u crnom bodiju i raskopčanom kožnom prsluku. Na jednoj slici sjedi ona s čipkastom mašnicom u kosi, a na sljedećoj je nagnuta naprijed, s obje ruke položene na međunožje.
Druga crnka stoji u izazovnoj pozi, akcijski povijena u struku. Nosi napadno visoke štikle i bijeli pripijeni triko.
Plavuša leži na ljubičastom kauču. Tu je opet fetiš visokih potpetica. Gole noge podignute su na naslon, bluza je malo raskopčana, kosa razbarušena, pogled uperen u objektiv.
To su opisi samo nekoliko snimki provokativno (raz)odjevenih cura u erotiziranim pozama s Facebook stranice javnosti dosad anonimnog fotografa amatera koji na zagrebačkoj periferiji besplatno slika djevojke opčinjene manekenskim i tome sličnim snovima.
Facebook stranica koju je pronašao Jutarnji list u međuvremenu je netragom nestala s mreže, ali ostalo je citirano kako rečeni »umjetnik«, koji se predstavlja kao »zaljubljenik u fashion, art i travel fotografiju«, vabi nadobudne cure da iskoriste njegovu galantnu ponudu i da se pritom »osjećaju kao kraljice«.
E pa on je baš taj sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, baš taj ranije napoznati Mislav Kolakušić, koji je širu publiku, logično, počeo intrigirati kad je najavio da smjera srušiti model predstečajnih nagodbi pred Ustavnim sudom i da zato, kao sudac nadležan za stečajnu nagodbu u slučaju Dalekovoda, zaustavlja sva naredna ročišta u tom predmetu do daljnjega.
A kako je interes za dotičnog suca narastao u svakom pogledu, tako su se sada razotkrili i razni drugi detalji vezani za njegov osnovni poziv, odnosno za dosadašnja napredovanja u njegovoj karijeri. Na primjer, prije nekoliko godina, kad je Kolakušić još radio na Upravnom sudu, nađena je u njegovim ladicama hrpa od oko stotinu presuda drugih sudaca koje i po više od godinu dana nije klasificirao u registar sudske prakse, što je tada bilo njegovo zaduženje, pa te presude svo to vrijeme nisu mogle biti poslane strankama.
No, umjesto da za neprofesionalno ponašanje bude kažnjen, to je zataškano, a Kolakušić se u pravosuđu nastavio penjati uzlaznom putanjom.
Iako, recimo, do tada nije imao nikakvog iskustva u domeni trgovačkog prava, Državno sudbeno vijeće pod predsjedanjem Đure Sesse promaknulo ga je početkom 2011. na mjesto suca Trgovačkog suda, gdje se, niti godinu dana kasnije, već ekspresno kandidirao ni manje ni više nego za predsjednika.
Nema što, napeto je sada najednom doznati za sve te priče o liku ovog suca koji zaustavlja predstečajne nagodbe i igra se ljudskim sudbinama. No, kad bi poštene kadrovske provjere u hrvatskom pravosuđu bile rutinska i normalna stvar, kao što jesu u uređenim društvima, za zgražanje danas ne bismo imali razloga. A drugo, ne bismo morali sumnjati u Kolakušićeve motive kao što moramo sumnjati sada, s obzirom na njegov profil.