– »Neeeveeraaaaa s Čavaraheeeee, ravjalo se moreeee, neeeveeraaaaa s Čavaraheeeee, nonice govoreeee…« 

  – Šta ti je, trafikant? Šta skrnaviš pjesmu Milke Čakarun Lenac? 

  – Ne skrnavim nego ispravljam. 

  – E, baš smo tebe 40 godina čekali da nam ispraviš »Neveru s Kvarnera«… 

  – Pa nisam ja kriv što ni Milka Čakarun Lenac ni skladatelj Nelo Milotti ni autor teksta Marijan Fištrović nisu znali da Kvarner dolazi od riječi Čavaraha. 

  – To, trafikant, vjerojatno nisu znali ni Strčić ni Skok ni Vinja ni svi ostali pametni ljudi koji su se ozbiljno bavili izučavanjem etimologije Kvarnera. Ali sreća da sad imamo tebe, da nam netko najzad objasni… Kako si ono rekao: Čabaraha? 

  – Čavaraha. Upamti: Ča-va-ra-ha! 

  – Odakle ti to, bogati? 

  – Ne misliš valjda da sam to isisao iz prsta… 

  – Ako nisi iz prsta, jesi iz boce. 

  – A šta ako ti pokažem novine u kojima to piše? 

  – Hajde, pokaži! 

  – Polako, idemo redom… Prije dva tjedna je gospodin Ivan Došen iz Rijeke javno prosvjedovao zato što su – evo vidiš – »hrvatski geografi iz Odjela za geografiju PMF-a u Zagrebu nasilno i bez pitanja nas Primoraca te protivno našoj volji Hrvatsko primorje preimenovali u Kvarner, a naš najdraži hrvatski naziv – Hrvatsko primorje – proglasili ‘povijesnim anakronizmom’ i zaboravili«. A sada je na njegovu domoljubnu reakciju još domoljubnije reagirao gospodin Srećko Radović iz Vira koji je i njemu i čitavom hrvatskom pučanstvu objasnio da naziv Kvarner nije romanski nego naš hrvatski, jer je riječ kvarat nastala od riječi čavaraha koja se – pratiš li me? – »na romanskom pisala quarat i na bizantskom grčkom kvarat, a preko latinskog pisma i gramatike kod Hrvata postala čavar ili avar«… 

  – Pa su Primorci ustvari Avari? Uimeocaisina… 

  – Šta se snebivaš? Čovjek ti lijepo objašnjava da su »Avari bili Hrvati i protivnici Novog zavjeta, što znači da su bili starokršćani, judi ili židi«. 

  – Pa su Hrvati ustvari bili Židovi? 

  – Ne, nego su Židovi bili Hrvati, ali pustimo sad Židove… Ne govorimo o Kafarnaumu, već o Kvarneru. Dakle, sve ti ovdje piše: i da je »riječ čavaraha nastala čitanjem s desna na lijevo od riječi haravača«, i da je »od riječi haravača« – koja, ako nisi znao, označava i izvorni hrvatski jezik – »nastao i etnik Hrvat«. 

  – Pa su Primorci ustvari naopaki Hrvati iliti Tavrhi? 

  – Budeš li me stalno prekidao, sve ćeš shvatit još naopakije nego što shvaćaš… Elem, »riječ haravača označavala je jedinstvenog Boga koji je vladao Suncem i Zemljom«, pri čemu je »riječ hara označavala Sunce, a riječ vača planet Zemlju«. Međutim, »kasnije je Sunce označavala riječ haravača, a planet Zemlju riječ čavaraha, koja se odrazila u čakavici kao čavar, čvarak, čorak ili avar«… Je li ti pratiš ovo što ja čitam? 

  – Pratim, pratim… Ali ne kužim je li toponim Kvarner izveden od čvaraka ili avara? 

  – Slušaj pa ćeš skužit: »Od riječi čavar nastala je i riječ kvar, a ona je korijen u nazivu Kvar-ner. Mi i danas znamo značenje riječi kvar. Zašto kvar, trebali bi se upitati zar ne? Nema li riječ ner isto značenje kao i riječ nar, a nju susrećemo u riječima mor-nar, zvo-nar i tako redom. Riječ nara u sanskrtu je značila osoba. Dakle značenje obiju riječi očito je…« 

  – Ništa nije očito, trafikant, osim da će mi prsnut glava od tih kvarova i čavarova! Pa jebote, koliki kvar u glavi moraš imat da me ideš masirat s tim besmislicama?! 

  – Dobro je gospodin Radović napisao da se »zbog našeg neznanja i jala sami odričemo naše povijesti i našeg jezika« i da »mi ne poznajemo hrvatsku etimologiju, a bez toga ne možemo razumjeti povijest hrvatske civilizacije i jezika«… 

  – Ma prođi me se s tim gospodinom! Tko je on uopće? 

  – On je čovjek koji je – kako sam kaže – razumijevajući povijest civilizacije i lingvistike, došao do spoznaje da je »hrvatski jezik izvorni jezik i stariji od svih europskih jezika, uključujući starogrčki i latinski« i da je »taj izvorni hrvatski jezik među lingvistima poznat kao etrurski jezik, a taj jezik jedino možemo razumjeti na osnovi govora Hrvata na području povijesne Liburnije«, jer »imena Etrurci i Liburni nisu ništa drugo nego akadska imena za Hrvate«. 

  – Trafikant, postoji li akadski naziv za milost? 

  – Vjerojatno postoji. 

  – Onda te molim da mi se smiluješ i da umukneš! 

  – Ali zašto baš sada kad je najzanimljivije?! Pazi ovo: »Hrvatskim jezikom su govorili svi Europljani davno prije negoli su u Europu došli Akadi-Feničani, stari Grci i Latini. Jednako tako hrvatskim jezikom su govorili svi današnji Slaveni.« 

  – Molim te za milost na tom hrvatskom jeziku svih Europljana! 

  – Ne dolazi u obzir! 

  – Zašto, trafikant, zašto? 

  – Pa zato što su na tom jeziku govorili i Srbi, a znaš da kod njih nema milosti… Evo vidiš da se »njihov jezik ne može održati bez hrvatskoga, što on i jest«, i da ti »Srbi nisu ništa drugo nego Hrvati kojima je nametnuto pravoslavlje«. Nadalje, »i sam etnik Rus (Arus) znači Hrvat«, a ako nisi znao – »Arusi su bili i Prusi«. Naravno, to nije sve, jer su i »Bugari prije prihvaćanja grčkoga pisma – ćirilice – govorili ikavicom, kao svi Hrvati koji su bili pod vlašću Bizanta«, a »ikavicom su govorili i Mađari«. 

  – Trafikant, evo na mađarskoj ću te ikavici, ako ne ide drugačije, zamolit da prestaneš! 

  – Ne trebaš me molit. Dovoljno je da svojim riječima prepričaš šta si danas naučio. 

  – Čavaraha ki zakanta, vranić ga zel kako trafikanta!