– Bog me ubio, trafikant, ako kužim zašto se gospodin premijer Zoran Milanović oglušuje o zahtjev Svete Matere Crkve da joj se ispriča zbog izjave da su »zločince ovih 20 godina štitili Crkva i HDZ«! 

   – Ne kužim ni ja, tim prije što su ga uljudno upozorili kako »nema ni pravo ni mandat generalizirati i optuživati bez konkretnih dokaza bilo koju organizaciju, a posebno ne Katoličku crkvu«, jerbo u suprotnom, širi »govor mržnje, netoleranciju i klevetu, bacajući ljagu na katolike«. 

   – A ponajprije stoga što su mu poručili: »Ako znate da je netko štitio zločince, onda recite tko, imenom i prezimenom, i to prijavite DORH-u.« 

   – Fakat bi se Milanović trebao ispričat ako je rekao to što je već rekao, a da pritom nije znao tko je, imenom i prezimenom, štitio zločince. 

   – A kako bi on to mogao znat ako nitko iz Crkve nije štitio nijednog zločinca? 

   – Pa neka se onda ispriča zato što ne zna da je msgr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-dalmatinski, prije 12 godina u pismu roditeljima Mirka Norca napisao sljedeće: »Pitaju se mnogi gdje je Norac? Vjerujem da bi pravi rodoljubi i bogoljubi znali odgovoriti, bez obzira gdje se on sada fizički nalazio: on je u našim srcima, u našim mislima, u našim molitvama.« 

   – Prije 12 godina? Opako podmećeš, trafikant, jer Norac tada nije bio osuđeni zločinac… 

   – Nego šta je bio? Samo ugledni bjegunac od hrvatskog pravosuđa? Okej, neka se Milanović onda ispriča zato što pojma nije imao da je msgr. Mile Bogović, biskup ličko-senjski, na svečanoj misi u čast blagdana Svetog Luke u Norčevu rodnom selu, listopada 2008. godine – dakle, debelo nakon što je Norac osuđen za ratne zločine – kazao: »Hvala Otoku što nam je dao hrabroga Mirka Norca!« Premijer se pritom, naravno, ne mora ispričavat zato što nije znao da je Norac, po vlastitom priznanju, u legendarnom intervjuu Josipu Joviću za Slobodnu Dalmaciju izjavio: »Prije i poslije svake akcije odlazio sam u crkvu.« 

  – Eto zato što Norac nije bio službenik Crkve, nego samo crkveni simbol herojstva i plemenitosti. 

   – Ali ne možeš sve svodit na odnos dijela klera prema Norcu… 

   – Ne mogu i neću, jer bi to bilo krajnje nepošteno prema zaštitnicima i glorifikatorima Darija Kordića. 

   – Trafikant, opet podmećeš! To što je nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić posjetio Kordića u austrijskom zatvoru ne spada u ovu priču. On je iz Bosne i Hercegovine, a ne iz Hrvatske. 

   – A tko si ti da razdvajaš hrvatski katolički korpus?! Ali ako te baš zanima, nisam ni mislio da se Milanović treba ispričat zato što ništa ne čita i ništa ne zna, pa tako ni to da je kardinal vrhbosanski išao u pastirski pohod osuđenom ratnom zločincu. 

   – Nego šta si mislio? 

   – Da se mora ispričat zato što ne zna koji je svećenik iz Republike Hrvatske ovako nakitio pismo zahvale crkvenom ljubimcu Dariju Kordiću, te ga s ponosom objavio u domoljubnom tisku: »Hvala ti, Dario, za sate provedene s tobom, za tvoju vjeru i tvoj ponos, za pogled uzdignut prema visinama, za tvoju patnju i patnju tvojih sudrugova, jer bi se ti ražalostio kada bih njih zaobišao ili preskočio. Mnogo je tvojih prijatelja koji neće dopustiti da tvoje ime i imena hrvatskih junaka, od dr. Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Mirka Norca i svih ostalih, neće pasti u zaborav. Iako ste ocrnjeni, omraženi, i zločincima nazvani, hrvatski narod znade da to niste. Vi ste njegovi junaci. Pokazao si svjetskim moćnicima ponos i dostojanstvo.« 

   – Bogami, ne znam ni ja čija bi to mogla bit epistola. 

   – Kad ne znaš, možeš se kandidirat za premijera. Neznanje ti je ključna referenca ako se želiš dočepat fotelje. Zato odmah zaboravi da sam ti rekao da je autor pisma zahvale osuđenom ratnom zločincu don Vjenceslav Kujundžić, koji Bogu vjerno i predano službuje u Splitu, u župi Svetoga Josipa. 

   – Zašto da zaboravim? 

   – Pa da se ne moraš ispričavat. Bolje ti je zato da ne znaš, kao što i Milanović ne zna, da u Crkvi u Hrvata ima i svećenika koji su bili više nego blagonakloni i prema srpskim ratnim zločincima… 

   – Sad, trafikant, stvarno – s oproštenjem – sereš! 

   – Nazovi to kako god hoćeš, ali citat je autentičan: »Srbi imaju supersrbina Slobodana Miloševića, nakon kojeg na vlast dolazi drugi supersrbin Vojislav Koštunica, koji ima petlje pljucnuti na ceo svet i cijelom svijetu kazati da mu je Den Haag zadnja rupa na svirali! Gdje su nama Hrvatima takvi političari? Zato, čestitamo Srbima što u Den Haag ne daju ni Karadžića, ni Mladića, niti Miloševića. Srbi ne daju svoje.« Vlastoručno napisao i objavio don Anto Baković. 

   – Ma daj, prođi me se s don Antom! Kao da je on neki čimbenik u crkvenoj hijerarhiji… 

   – A da li ti formacijski više odgovara svećenik koji i dan-danas obnaša dužnost pročelnika Nadbiskupskog arhiva, uvaženi Stjepan Razum koji svakoga »u čiju svijest nije utkana hrvatska istina o Jasenovcu koji nije bio polje sustavnog uništenja, već radni i privremeni (tranzitni) logor« i gdje »nije bilo masovnog broja žrtava« optužuje da je »u službi velikosrpske ideologije« i da »puše u velikosrpski rog«? 

   – Šta sad petljaš Jasenovac i Drugi svjetski rat? 

   – Eto tako, jer bi se premijer trebao ispričat i zato što nije mislio na crkvene zaštitnike Pavelića, Luburića i ostalih ustaških tića, zato što ne zna da u Crkvi ima i svećenika koji vrhovnika svih ustaških zločinaca uspoređuju ni manje ni više nego s Isusom Kristom, poput fra Luke Prcele čije ti riječi s oltara vjerno prenosim: »Ante Pavelić jest pobjegao i to mu mnogi nisu oprostili, ali kako smo vidjeli iz današnjeg Evanđelja i Isus je pobjegao u Egipat. Tako je učinio i naš poglavnik, jer bi mu inače glava završila na panju.« 

  – Trebao bi prihvatit onaj uljudni crkveni poziv: ili da se ispriča Crkvi ili da sve ovo ispriča DORH-u.