– Iznenađenjima nikad kraja, moj trafikant…

   – Čime si to danas iznenađen? Rezultatima državne mature možda?

   – A čega iznenađujućeg ima u tim rezultatima?

   – Nećeš vjerovat, ali ima pitanja iz hrvatskog, engleskog i kemije na koja su svi odgovori priznati kao točni, pa čak i ako maturanti na njih uopće nisu odgovorili.

   – Ne razumijem kako je to moguće…

   – Vrlo jednostavno. Na netočna pitanja nema netočnog odgovora.

   – Ali nema ni točnog. Kako im je, bogati, uspjelo, postavit netočna pitanja?

   – A tebe to iznenađuje?

   – Ne, ni najmanje.

   – Pa šta te je onda toliko iznenadilo kad kažeš da iznenađenjima nikad kraja? Možda to što je ministar gospodarstva Ivana Vrdoljaka pred novinarima strefio novi napad genijalnosti?

   – Je li preživio?

   – Izgleda da jest. Čak pravi i ozbiljne planove za budućnost.

   – A šta nam to ministar planira?

   – Evo slušaj: »Hrvatska će do kraja godine dobiti cjelovitu industrijsku strategiju koja će odrediti gospodarski razvoj u idućih deset godina. Industrija, usluge i energetika, područja su koja Hrvatska može ozbiljno razvijati…«

   – Ako sam dobro shvatio, Vrdoljak i u budućnosti ne planira ništa osim planiranja.

   – Je l’ se ti to rugaš ministru?

   – A kako se neću rugat kad tek planira donijet strategiju kako bi, nakon što je donese, mogao dalje planirat?! Zar ta strategija nije trebala bit donesena, i to odavno?

   – U pravu si, trebala je već bit gotova, ali je ministar pojasnio da izrada kasni jer će strategiju „napisati struka, odnosno angažirat će se sektorski konzultanti, a ne ljudi iz Ministarstva gospodarstva“.

   – Šta se tek sad sjetio da to treba uradit struka, a ne njegovi službenici? Fakat genijalno!

   – Ali ni to nije maksimum Vrdoljakove genijalnosti. Pravi biser tek slijedi… Pitali ga novinari može li se nakon dolaska konkurencije HEP-u očekivat dugoročno pojeftinjenje struje, a njemu, skupa s pjenom, na usta udarila i nepatvorena genijalština: „Što vi mislite, da živimo u socijalizmu, dođe Staljin i kaže sad će biti jeftinije ili skuplje?!“

   – Nije ga nitko pitao za Staljina nego za cijenu struje nakon što je Vlada dopustila da državna tvrtka izgubi monopol i nakon što se sama prištekala na HEP-ovu konkurenciju iz Slovenije…

   – Ali ni on nije zavraga spomenuo Staljina.

   – Kako to misliš?

   – Pa tako što je iz Vrdoljakove priče o tržištu koje će odgovorit na pitanje dugoročnog pojeftinjenja jasno da ministar propovijeda tržišni staljinizam.

   – Stvarno ne razumijem iz čega izvlačiš te svoje trockističke zaključke.

   – Iz Vrdoljakovih riječi po kojima „tržište danas govori da je hidrologija dobra“ i po kojima „tarifni sustavi kažu da su troškovi niži no što su bili, pa se može pojeftiniti“. Eto, to je njegov komentar na najavu HEP-a da će cijenu struje spustit za 6 do 7 posto!

   – A šta bi ti, trafikant, htio: da struja ne pojeftini?

   – Ne, ja bih htio znat zašto je struja preskupa danas i zašto je bila preskupa svih ovih godina, bez da me netko farba da je to najednom odlučilo tržište. Hidrologija je bila dobra i prethodnih godina, a ni troškovi proizvodnje i distribucije sigurno nisu bili veći nego što su sada. Prema tome, država nam je preko HEP-ovih računa naplaćivala porez na budale, zahvaljujući kojemu je živjela i još uvijek živi. U protivnom bi cijena struje odavno bila niža, barem za tih sada najavljenih 6 do 7 posto.

   – Ali nije država Staljin pa da HEP-u naredi da spusti cijenu!

   – Nego šta je država? Staljin koji je podržavao ili čak potencirao HEP-ovo nabijanje cijena?

   – Nisam ja ovdje došao slušat tvoje trafikantske uvrede na račun države!

   – Nego zašto si došao?

   – Da mi objasniš kako ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak Taritaš može bit iznenađena brojem zaprimljenih zahtjeva za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata. Kaže da je očekivala oko 300 tisuća zahtjeva, a stiglo ih je skoro 780 tisuća…

   – A bi li tebe iznenadilo kad bi gospođa Mrak bila iznenađena bilo kojim brojem?! Ako me pamćenje ne vara, prije par mjeseci je izjavljivala kako očekuje samo stotinjak tisuća zahtjeva. I šta ti to govori osim da resorna ministrica – kojoj bi valjda trebala bit dužnost da zna ako ne točan broj nelegalnih objekata u zemlji Hrvatskoj, a ono barem približno preciznu procjenu – bez trunke nelagode pokazuje kako zapravo nema pojma o poslu za koji je plaćena, između ostaloga, i lovušom koja se namiče od legalizacije?

   – Nemoj tako, trafikant! Pa i ona je uredno platila sve što ide uz zahtjev za legalizaciju garaže.

   – Koje garaže?

   – Nisi vidio vijest da je i ministrica od nadležnoga ministarstva – na čijem se čelu, bizarnom igrom slučaja, nalazi – zatražila legalizaciju svoje bespravno sagrađene garaže u dvorištu rodne joj kuće u Bjelovaru?

   – Pa šta se onda čudiš što je gospođa Mrak iznenađena rezultatima legalizacijske kampanje?! Ona još ne može doć k sebi ni od iznenađenja što je u svojstvu djelatne čimbenice prostornog uneređenja Republike Hrvatske izabrana da skrbi o njezinom prostornom uređenju, ali bi, vjerujem, bila silno iznenađena kada bi to iznenadilo ikoga osim nje osobno!