Dogodi mi se tako te zaboravim najdražu kemijsku olovku, dar od drage osobe. Tražim je tražim, i nakon nekog vremena pomirim se da sam je izgubio. Prođe otad godinu dana kad je slučajno nađem u pretincu automobila i silno se razveselim nalasku. Netko drugi zaboravi pedeset kuna u starom kaputu i najesen kad zahladi i kiše počnu, zavuče ruku u džep – kad tamo, ju hu! – davno zaboravljeni novci. Zamislite samo koliko se morao obradovati ravnatelj HRT-a Goran Radman kad su mu novinari onako zaboravnom i zbunjenom pronašli čitav hotel i to u susjednoj Sloveniji. 

   – Imate hotel kojeg ste zaboravili, napišu novinari, a Radmanovom veselju ni kraja ni konca. Tko se ne bi radovao! Da su mu kolege hotel pronašli primjerice na Kavkazu, razloga za zadovoljstvo bilo bi manje. Ovako, zgodno zdanje tu je u blizini, na Bohinju, za koji čas vožnje automobilom. Radmanove riječi zahvale poštenim nalaznicima hotela zvučale su vrlo iskreno i emotivno, pa su kolege za svaki slučaj pobjegle iz sale. 

   I Radmanove su riječi davno izgubljeni inventar prošlosti nažalost opet pronađen: »Zavjera, prijetnja životima i sigurnosti doma, linč, razotkrivanje aktera unutarnjih i vanjskih, e pa neće to više moći tako…«. 

   Odmori se, umorni hotelijeru i pronađi sreću u svom izgubljenom blagu. Raduj se gostima i dočekuj ih, srdačno i ljupko. 

  Križari s Kantride

   – Možda se snima i neki film o Saladinu, pa bi naši igrači mogli nastupiti kao kaskaderi. A možda križ na prsima znači da će se na terenu boriti do posljednjeg daha. 

   Drugi obožavatelj upućeniji u problematiku odrješito odbija mogućnost križarskog pohoda, te tvrdi da je na dres zapravo stavljena finska zastava. Kakve veze Kantrida ima s Finskom? 

   – Hrvatska i Finska dvije su prijateljske zemlje koje između sebe nikada nisu imale otvorenih pitanja osim sitnice s oklopnim transporterima. Sa svim drugim zemljama imali smo okapanja, ali s Fincima smo super. Finci jedva da znaju za Hrvatsku, Hrvate boli briga za Finsku. Da bi promovirali finske moralne vrednote, na dres je stavljena njihova zastava. 

   – Nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe, zaključio je treći, s čime su se odmah svi složili i poželjeli ekipi s Kantride puno malih bijelo-plavih miševa, ovaj… zgoditaka i pobjeda. 

  Nesvrstana Hrvatska

   Hrvatska se u ovu situaciju nije željela upletati. S jedne strane, moguće američko špijuniranje nas i ne smeta previše, jer mi pred prijateljima s one strane Atlantika i nemamo što kriti. Kad bi i imali što kriti, ne bi znali kako sakriti. Kad bi i znali kako sakriti već bi se našao netko tko bi im otkrio da skrivamo. Zato se najbolje s time i ne zamarati. 

   Ipak, nije sve baš tako jednostavno. Zamislimo ovaj događaj. U prijateljski posjet Hrvatskoj dolazi nizozemski kralj Vilim s kraljicom Maksimom. Nakon razgledavanja rasplodnog centra za lipicance, posjeta Plitvičkim jezerima, i vikenda u Dubrovniku, napuštaju našu zemlju puni dojmova o gostoljubivom narodu s istočne obale Jadrana, njihovim šarmantnim i duhovitim političarima i društveno odgovornim poslodavcima. Zrakoplov s kraljevskim parom sprema se poletjeti iz zračne luke Čilipi, odakle bi trebali otići na Antile u svoju ljetnu rezidenciju, kad odjednom – grom iz vedra neba. Italija odbija dati dozvolu za prelet zračnog prostora kraljevskom bračnom paru. Zabrani se pridružuju i Grčka, Austrija odbija gostoprimstvo. Razlog? U medije je procurila vijest da se u avionu nizozemskog kraljevskog zrakoplovstva krije Josip Perković, umirovljeni agent kojeg SR Njemačka traži zbog sumnje u likvidacije političkih protivnika. 

   Uzalud nesretni kralj objašnjava da nikad nije čuo za Josipa Perkovića, uzalud se kraljica kune da i ne zna što je to politički protivnik. Europa je neumoljiva. Dok specijalni agenti ne pretresu zrakoplov, kralja i kraljicu (hmm…), leta neće biti. 

   U Čilipe stižu novinari iz cijelog svijeta. Talačka kriza s kraljevskom obitelji je na vrhuncu. Josipović i Milanović znoje se pred televizijskim kamerama pojašnjavajući da se ne radi o skandaloznom narušavanju suvereniteta, već o redovnoj sigurnosno-carinskoj proceduri. Pažnja kamera na trenutak skreće na aerodromsku zgradu, gdje nervozni kraljevski par besciljno tumara čekaonicom, dok ih hrvatska ministrica vanjskih poslova uvjerava kako će se za koji dan ova neugodna situacija riješiti sama po sebi. 

  Drama se nastavlja, čeka se poziv kancelarke.