Veliki stres čeka Hrvatsku i ozbiljan atak na samopouzdanje kada se završi sutrašnje bučno slavlje i kada prekosutra počne novi život. 

   OK, uvijek smo svi znali da nije bog zna kakav pogodak biti bolji od BiH, zemlje tragično zarobljene unutar daytonskih rešetaka. Ni od Srbije koja je, razarajući svoje susjede, temeljito razorila i samu sebe. A ni od Albanije, Makedonije, Crne Gore… 

  Ali ipak je nekako svima godilo čuti kako smo mi daleko ispred svih njih, i ekonomski i s obzirom na razvoj društva. Lakše je bilo podnijeti pad kreditnog rejtinga. I nezaposlenost. I da čekaš kod doktora kao budala. I da ti je premijer u bajboku. Kad znaš da je svima u starom balkanskom susjedstvu ipak još znatno gore nego nama. 

   Dok su nas naganjali oko tih EU mjerila, strani političari uvijek bi nam laskali da smo mi predvodnica i uzor drugima. 

   A nama je, jasno, bilo ljepše mjeriti se s ovima oko nas nego s Njemačkom i sa Skandinavijom. Ljepše, a i puno lakše. 

   Jedne godine u Makarskoj su se čak toliko napuhali da su se otvoreno pobunili protiv bosanskih turista. Da zauzimaju njihove plaže s konzervama paštete i kokakolama od dvije litre i cijeli dan se brčkaju u moru a nisu potrošili ni cvancika. 

   Tko god ode nekim poslom u Beograd, prvo spominje prosječnu plaću od jedva 2000 kuna, penzije katastrofa, a cijene iste kao i ovdje. O Crnoj Gori ne treba trošiti riječi jer se ovdje zna da su oni sve što imaju prodali Rusima i da su sada sluge u svojoj zemlji. I tako redom. 

   Kod nas, naravno, nije sjajno, ali za naše susjede smo sigurno Eldorado. O tome nema zbora. Tako se bildao ego i samopoštovanje. 

  Ali od ponedjeljka odosmo iz regije u kojoj smo bili šampion. Izlazimo iz ovog i ulazimo u drugi kontekst. 

   Naši podaci će se odsad upisivati u tabele Eurostata, 27 kolona plus kolona za Hrvatsku. Vrijednost naših investicija, postotak visokoobrazovanih i indeks sreće neće se više vagati prema zemljama u okruženju, nego prema državama Unije. I prizvuk naše nadmoći morat će nestati u jednom danu. 

   Još sutra ćemo na proslavi slušati komplimente gostiju iz EU koji će se slikati za povijest s vodstvom naše države. Hvalit će nas kako smo naporan put prešli i kako smo teške uvjete ispunili. 

   Ali onda se prizemljujemo: Hrvatska, primadona u regiji, sjeda u magareću klupu, uz bok Rumunjskoj i Bugarskoj, najsiromašnijim državama EU, čak možda i Grčkoj, kako zloguko prognoziraju neki strani mediji. 

   Ali u čast ovoga ipak treba podići čašu. Jer ono je bio privid, a sada dolazi buđenje. Počinjemo se napokon uspoređivati se s boljima, i to je izvrsno za nas.