Otkazivanje dolaska Angele Merkel u Zagreb na proslavu najvećeg postignuća hrvatske tranzicije – ulaska Hrvatske u EU – tjera nas na ponovno preispitivanje temelja na kojima funkcioniramo kao neovisna država, osobito u europskom okružju, kao i naših ključnih savezništava. 

   Ovdje se moramo vratiti na početak, kada je Hrvatska proglasila neovisnost. Iako su odluke Hrvatske i Slovenije o napuštanju Jugoslavije podijelile ondašnju Europsku zajednicu, Njemačka je inzistirala na brzom priznanju neovisnosti novih republika, čak i prije nego što je znamenita Badinterova komisija dala svoj pravorijek, energično udovoljavajući vlastitom geopolitičkom interesu.

Ta je dalekosežna odluka odredila budući odnos Njemačke prema Hrvatskoj. Priznanjem Hrvatske Njemačka je sebi priskrbila golem ugled, ali i brojne kritike kako je »preuranjeno priznanje« samo rasplamsalo sukobe. 

   Nedvojbeno je da je brzim priznanjem Njemačka preuzela posebnu odgovornost za Hrvatsku. Njemačka nakon toga nije mogla biti popustljivija prema Zagrebu, nego samo još stroža i dosljednija. Sve pogrešne odluke Zagreba automatski su postajale i problem Berlina. Sjetimo se samo nesretnog hrvatsko-bošnjačkog rata, koji je zamalo potpuno ugrozio hrvatsko-njemačke »posebne odnose«. 

Njemačka je morala biti suzdržana svaki put kada su drugi optuživali Hrvatsku da ne igra po pravilima, čak dotle da nije ni pokušala raskrinkati lažne optužbe na račun Hrvatske u slučaju Gotovininog bijega, što je za nekoliko godina odgodilo ulazak Hrvatske u EU. 

   Iako mnogi to nisu očekivali od hrvatske »saveznice«, Njemačka se nije željela izravno miješati ni u rješavanje problema sa Slovenijom. 

   I nakon zaključenja pregovora upravo je Njemačka – poput svojevrsnog čuvara cjelokupnog pristupnog procesa – zadnja ratificirala hrvatski pristupni ugovor. Pritom su upravo iz Njemačke stizale zabrinjavajuće ocjene kako Hrvatska, unatoč rigoroznim pregovorima, još nije zrela za EU, što su neki – čitaj Slovenija – shvatili kao zeleno svjetlo za nove ucjene Hrvatske. 

Moramo, naravno, imati na umu i pragmatični aspekt cijelog problema. Košaricom Zagrebu njemačka kancelarka, koja se u rujnu natječe za treći kancelarski mandat, podilazi vlastitoj javnosti, koja se boji novih neuspješnih i bankrotiranih država u EU. 

   Ali zato ne smijemo propustiti ono najbitnije. Zbog vlastitog totalitarnog iskustva u prošlosti i dosljedno provedene denacifikacije Njemačka je danas jedna od najdemokratskijih država svijeta, s iznimnom osjetljivošću za poštovanje vladavine prava. Posebno u slučaju Hrvatske!

Angela Merkel ovih je dana Obami očitala bukvicu zbog špijuniranja globalnih razmjera, a turskog premijera Erdogana pozvala je na red zbog nasilnog gušenja prosvjeda. Treba li se onda čuditi što odbija doći u zemlju koja pokušava izigrati europski pravni red i preuzete obveze?!