Kraljica Mira i teologija kiča

Trafika Predraga Lucića

Predrag Lucić

Je li fra Drago Bojić, glavni urednik bosanskog franjevačkog mjesečnika Svjetlo riječi, smijenjen zato što se usudio reći da se »međugorska teologija« bazira na laži i manipulacijama, i da se pritom i sam Bog zloupotrebljava na bizaran i perverzan način?



  – Šta to tako pobožno čitaš, trafikant? 


   – Međugorski molitvenik Kraljice Mira, objavljen kao dodatak Večernjem listu. 


   – Nije vrag da je i tvoju zabludjelu dušu ozarila svjetlost međugorskih ukazanja i da si se najzad predao molitvi? 




   – Riječ je Gospodnja: Bogu hvala! 


   – Pa to je, trafikant, jedno od najvećih međugorskih čuda, i to baš danas, na 32. obljetnicu prvoga Gospina ukazanja! Kako ti se to dogodilo? 


   – U Večernjakovom molitveniku sam pročitao nekoliko nadahnutih poruka Gospe iz Međugorja. Evo slušaj šta je vidiocima poručila 21. lipnja 1984. godine: »Molite, molite, molite!« Pa onda 23. kolovoza 1984. nešto sažetije: »Molite, molite!« Dana 25. listopada 1991. poruka je opet ona stara: »Molite, molite, molite!« I kako da ne poslušaš i ne počneš molit, molit, molit?! 


   – A šta ti to, bogati, moliš, moliš, moliš? 


   – Molim, molim, molim Blaženu Djevicu Mariju da mi objasni zašto je uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene na čelu s provincijalom fra Lovrom Gavranom smijenila fra Dragu Bojića, glavnoga urednika franjevačkog mjesečnika Svjetlo riječi? 


   – I je li uslišala tvoje molitve? 


   – Bojim se da ih nije najbolje čula. Jedina poruka koju sam od nje dobio glasila je: »Molim? Molim? Molim?« 


   – A da pokušaš ponovo, malo razgovjetnije? 


   – O Marijo, Pomoćnice kršćana, tebi se obraćam u potrebi da doznam je li istina da je fra Drago Bojić smijenjen po kazni zbog svojih iskrenih kršćanskih riječi o međugorskoj teologiji… 


   – Šta ti je to međugorska teologija? 


   – Nešto što nema veze s ozbiljnom vjerom. 


   – Molim? Molim? Molim? 


   – Je li se to praviš gluh ili se praviš da si Gospa? 


   – Kako ćeš, bezbožniče jedan, Gospi Međugorskoj govorit da međugorska teologija nema veze s ozbiljnom vjerom?! Otkud ti, trafikant jedan profani, znaš šta je ozbiljna vjera?!    – Fra Drago Bojić kaže: »Kao što se razlikuju ozbiljna muzika od muzičkog šunda, ozbiljna umjetnost od kiča, tako se i ozbiljna vjera – osobna, i racionalna i osjećajna, ali tiha, nenametljiva, intimna vjera – razlikuje od vjere spektakla, opsjena, patološki opterećene tijelom, čaranjima i gatanjima.« 

   – Pa ne misli on valjda da je štovanje Božje Majke isto što i obožavanje tamo neke cajke? 


   – Za njega nije, ali ima za koga jest. 


   – A za koga to naprimjer? 


   – Za prodavače – kako je rekao – »današnje ‘event-vjere’, hodočasničkog turizma i softcore-duhovnjaštva upakiranog u teatralnost i duhovnjački muzički šund – duhovnjaštva, kakvo se propagira primjerice preko svetišta kao što je međugorsko čija se cijela ‘teologija’ bazira na laži i manipulacijama, pri čemu se i sveto kao takvo i Bog na bizaran i perverzan način zloupotrebljava«. 


   – Molim? Molim? Molim? 


   – Treba li ti triput ponovit da se međugorska »teologija« bazira na laži i manipulacijama, i da se pritom i Bog i sam pojam svetoga zloupotrebljavaju na bizaran i perverzan način?    – Ako je to stvarno rekao, onda je smjena najmanje što je mogao očekivat da mu se dogodi… 

   – A šta bi još trebao očekivat: da mu montiraju veleizdajnički proces pod sumanutim optužbama koje su se pojavljivale na nekim portalima da »Drago Bojić zapravo ‘odrađuje’ zadaće preuzete od Međunarodne lige humanista, instituta IFIMES, te pakistanske i turske obavještajne službe koje stoje iza njegovih mentora u udrugama bošnjačko–turskog i hrvatsko–turskog prijateljstva«?! Ili da se pisanje optužnice protiv njega prepusti Domagoju Anti Petriću, bivšem pomoćniku ministra povratka i useljeništva u Vladi Republike Hrvatske, koji mu je već napakirao »sotonizam, izdajstvo, protuhrvatstvo i herezu« i koji veli da su »danas pod njegovim udarom hercegovački franjevci, a sutra će to biti svaki Hrvat vjeran Svetoj Stolici i obiteljskim svojim korijenima«?! 


   – A kako je to fra Drago Bojić udario po hercegovačkim franjevcima? 


   – Samo je rekao da su neki hercegovački franjevci »sasvim jasno i konkretno bili sudionici (ponekad i kreatori) u politici koja je za cilj imala preseljenje (tj. etničko čišćenje, a onda i ubijanje i progon) bosanskih Hrvata te njihovo ‘udomljivanje’ na ‘svome’ – na hercegovačkoj kršnoj grudi«, te da se »još nitko ozbiljnije nije pozabavio tim segmentom ratne priče, posebno načinima manipulacije prognanih bosanskih katolika i njihovim životima u ‘hercegovačkom sužanjstvu’«. 


   – Pa kojem to onda redu pripada fra Drago Bojić: vehabijskom ili salafitskom? 


   – Možeš si mislit kakav je to agent turskih i pakistanskih obavještajnih službi koji javno govori da je etablirani nacionalizam – i bošnjački i srpski i hrvatski – »najopasniji karcinom« bosanskohercegovačkog društva, jer »u sebi nosi potencijal budućeg zla – novog nasilja, klanja i ubijanja«… 


   – A šta je onda? Ono što u nas nazivaju crvenim fratrom? 


   – Misliš da se to može zaključit iz njegovih riječi kako »u rasturanju i ‘silovanju’ zdrave ljudske pameti ne sudjeluje samo nacionalizam«, već da »u tome, posebno u zadnje vrijeme, sudjeluje gotovo s jednakim posljedicama ‘nominalna’ socijaldemokracija koja je upala u nacionalističko i etnokapitalističko blato i u doslovnom smislu se zgadila ljudima i ‘ubila’ i ono malo društvene nade koja se očekivala upravo od nje«?! 


   – Pa ima li zapravo ičega zbog čega fra Drago Bojić ne bi bio smijenjen? 


   – Pitaj Gospu Međugorsku… 


   – Molim? Molim? Molim?


više vijesti