– Jesi ti čuo, trafikant, šta je ona slovenska novinarka pitala Ivicu Todorića? 

   – Misliš na ono koliko je ljudi potkupio da bi došao do Mercatora? 

   – Ma ne, već na ono drsko pitanje: »Jeste li vi feudalni vladar Hrvatske?« Otkud njoj uopće pravo da tako govori o Lijepoj Našoj? 

   – Pa nije govorila o Lijepoj Našoj već o Lijepoj Njegovoj. 

   – Nisam znao da si i ti Slovenac. 

   – A po čemu sam ja to Slovenac? 

   – Po tome što očigledno dijeliš slovensko mišljenje o Todoriću kao feudalnom vladaru Hrvatske. Gdje ti u Hrvatskoj vidiš feudalizam? 

   – Dobro, nazovimo to agrokorporativizmom. 

   – A šta bi ti htio: da ovdje vlada truli socijalizam?! Umjesto da si ponosan što je naš čovjek kupio Mercator i postao najmoćniji igrač u regiji, ti nasjedaš na slovensku luzersku propagandu! 

   – A otkad su Todorićeve transakcije mjerilo patriotizma? 

   – Naš čovjek je naš čovjek. 

   – A je li i njegov kapital »naš« ili je samo njegov? 

   – Zašto postavljaš tako glupo pitanje? 

   – Pa zato što hrvatski mediji Todorićevu kupnju Mercatora prezentiraju kao nacionalni uspjeh kojemu bi se trebali radovat svi, pa tako valjda i hrvatska sirotinja. 

   – Nemoj se, molim te, hvatat tih demagoških poštapalica o sirotinji! To je tako nisko… 

   – A furanje na nacionalnog tajkuna je visoko? 

   – Ne furam se ja na Todorića… 

   – Nego na Čačića? 

   – Dabogda i tebe otfurali u Remetinec da mu praviš društvo! Šta ja imam sa Čačićem? 

   – To što dijeliš njegovu veličanstvenu misao: »Što je dobro za Agrokor, dobro je i za Hrvatsku!« 

   – I šta je tu loše? 

   – Ništa. Sve je bajno. Čak i to što se Todorićevi kmetovi nalaze uvrijeđenima jer ga je slovenska novinarka pitala je li on feudalni vladar Hrvatske. 

   – A šta bi joj trebali bit zahvalni što ih de facto naziva Todorićevim kmetovima? 

   – Najzahvalniji bi joj trebao bit sam Todorić zato što mu je tim pitanjem pružila priliku da joj se sit izjada. A i kmetovima je vjerojatno lakše kad pročitaju kako je njemu teško. Pazi ti te izjave: »Ja 36 godina nisam bio na godišnjem odmoru, svake subote sam bio u uredu. I rijetko koju nedjelju nisam. Žrtva sam svog rada.« Dođe ti, kad to pročitaš, da nazoveš Hrvatsko žrtvoslovno društvo i da ih pitaš: »Alo, ljudi, zar Todorićeva žrtva nije dostojna vašeg angažmana?!« Dok se oni bave žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, pred očima im strada žrtva svoga rada i zarada… 

   – Stvarno si neotesana dripčina! Ti čovjeku ne bi dopustio da u javnost iznese istinu o svom teškom i mukotrpnom životu! 

   – Ja bih ga, baš naprotiv, svaki dan dovodio pred kamere da pučanstvu priča o tome kako mu je teško i kako mu nije lako. 

   – Zašto svaki dan? 

   – Zato što pučanstvo teško pamti a lako zaboravlja. I zato što će ljudima bit lakše podnosit bijedu i oskudicu kad čuju da je Todoriću teže nego njima. Pokaži mi tog golju na kojega ne bi ljekovito djelovala ona glasovita Todorićeva izjava: »Sve je teško, ali je danas u Hrvatskoj najteže biti poduzetnik. Na nas 10 tisuća udara njih 4 milijuna!« Ja bih to puštao kao reklamni spot. 

   – Kao spot za Agrokor? 

   – Ne već kao reklamu za jad i nevolju. Sav trošak reklamne kampanje snosilo bi Ministarstvo poduzetništva. A da Milanović nije ukinuo Ministarstvo obitelji i međugeneracijske solidarnosti, od njih bi tražio da financiraju spot s Todorićevom najlegendarnijom izjavom: »Da mi ne rade sin i kćer i da tata nema penziju, teško bih u današnje vrijeme izvukao kraj s krajem.« 

   – Koliko cinizma u toj tvojoj trafikantskoj glavi! 

   – Pa postoji efikasan način borbe protiv tog, kako kažeš, cinizma. Samo pustiš seriju Todorićevih izjava: »Osobno posjedujem materijalne vrijednosti kao i svaki drugi građanin Hrvatske.« – »Ja svoje bogatstvo nisam nikad osjetio.« – »Doista se osjećam žrtvom, prije negoli kakvim bogatunom ili tajkunom, kao što me se naziva.«… I kao šlag im priključiš ovu najnoviju: »Žrtva sam svog rada.« Nakon toga od srama uvene sav cinizam u zemlji Hrvatskoj. 

   – A tko bi ti financirao emitiranje tih izjava: Mrsićevo Ministarstvo rada ili Linićevo Ministarstvo financija? 

   – Potukli bi se tko će dat veću lovu. 

   – Ali kako kad Todorić i u intervjuu slovenskim Financama tvrdi da ga politika nikada nije podržavala?! 

   – Ja mislim da će ga ovaj put podržat čak i Ministarstvo vanjskih poslova. 

   – Ma daj? 

   – Pa zar ne bi bio red da podrže izvoz Todorićeve žrtve u Sloveniju?!