Jedini izlaz iz katastrofalne situacije koja prijeti iskorijeniti katoličanstvo s ovih prostora je zabraniti brak.
Potpisnici peticije za promjenu Ustava napravili su težak previd koji bi im se mogao gadno osvetiti. Zabranimo li Ustavom brakove gay populaciji, tko nam jamči da već sutra ovi čudni ljudi neće uočiti veliku rupu u zakonu, iskoristiti situaciju i početi se ženiti u cik-cak brakovima. Već vidim redove pred matičarima i crkvama gdje će deseci tisuća lezbijki i pedera međusobno izgovarati sudbonosno »da« i nitko im neće smjeti ništa. I ne samo to. Dok je u čistim gay brakovima situacija relativno povoljna, zatvorena u sebe i ograničena biologijom, brakovi lezbijki i pedera imat će pogubno reproduktivno svojstvo, te će se lezbijke i pederi početi množiti na račun Hrvata katolika i to tako bjesomučno i tako divlje da bi za samo nekoliko godina mogli potpuno preokrenuti demografsku situaciju u svoju korist te pred svijetom javno reći – svi smo mi lezbijke i pederi!
Kako se obraniti od prijeteće pošasti?
Jedini izlaz iz katastrofalne situacije koja prijeti iskorijeniti katoličanstvo s ovih prostora je zabraniti brak. Tko može biti siguran da u krevetu susjednog stana ne stenju notorna lezbijka i ozloglašeni peder. I to glasno, pa katolik ne može spavati.
Jedino općom i potpunom zabranom braka može se zaštititi svetost bračne institucije. Što uostalom i neće biti osobito teško jer su brojke neumoljive – u Hrvatskoj se izjednačio broj sklopljenih i razvedenih brakova, pa valja samo nastaviti ovom utabanom rutom i vjera će biti sačuvana. Dodamo li tome da već godinama Hrvatska ima negativan prirodni prirast, potrebno je samo ostaviti status quo i za pedesetak godina će svi naši problemi uglavnom biti zauvijek riješeni izgledao Ustav ovako ili onako.
Podrška demohrišćana
Neočekivanu i dobrodošlu potporu hrvatski su konzervativci dobili od svojih prijatelja i drugova s lijeve strane Dunava. U Novom Sadu gdje vlast drži koalicija začetnika, početnika i jednostavnih četnika, zabranit će djevojčicama i dječacima da se zajedno druže u dječjim vrtićima, kako bi suzbili i samu ideju nekog dalekog i budućeg druženja, te grijeha koji bi mogao iz toga proizići ili mu prethoditi. Dovoljno je samo pomisliti na uspaljene četverogodišnjake koji trče oko tobogana za zavodnicama u ružičastim suknjicama, pa da poštenom hrišćaninu i katoliku pozli. »Ulovi me, ulovi me! Kupit ću ti novine!«, dobacuju male kokete dok se Stevan Prvovenčani i Grgur Ninski prevrću po grobu.
Spasonosnu ruku pomoćnicu svijetlim primjerom nudi i baćuška Putin koji odlučnim potezom pera zabranjuje svaku vrstu izopačenosti u svetoj majci Rusiji, netom što je ispedalirao svoju staru debelu babuskaru i sasvim hrišćanski ju zamijenio mladom elastičnom gimnastičarkom. »Bolje živjeti u konkubinatu, nego raditi u kombinatu«, krilatica je o kojoj će sigurno još biti govora.
Blesar s lavorom
Dragutin Blesar i njegovi lavoristi odmah su sve shvatili i potrčali zaštititi lijevi bok Karapatka zahtijevajući provedbu referenduma o promjeni Ustava. Blesar je narodnu volju odlučio zaštititi tako što je pozvao Predsjednika Republike da napravi državni udar – to jest raspusti izabrani parlament. Opće je poznato da su svi procvati demokracije započinjali raspuštanjima parlamenata – od Reichstaga do Čilea.
Kako Blesar zamišlja ničim izazvanog Predsjednika na čelu državnog udara? Valjda zamotanog u pancirnu košulju, umjesto naočala tek prorezi u kacigi. S jedne mu strane biskup Prozaić drži križ i mač te zaziva ime gospodnje, a s druge Blesar predvodi lavoriste s lavorom na glavi da mu štogod ne bi palo na pamet i ozljedilo ga, te paze zajedno da narodna volja neometano struji između naroda i Ustava.
Bljuje Marasović
U Hrvatskom Saboru kojeg Blesar želi raspustiti razvila se živa i važna rasprava o tome gdje je hrvatskom radnom čovjeku bilo ljepše umrijeti – u Jugoslaviji ili samostalnoj Hrvatskoj. Bljuje Marasović otkrio je neke dosad nečuvene podatke koji na doba komunističke vladavine bacaju posve novo svjetlo. Prvo je konstatirao da je zbog politike Josipa Broza propalo hrvatsko selo. Evo što o tome kaže demografija: Godine 1971. na vrhuncu antiruralnog divljanja i bijesne protuhrvatske diktature proletarijata, na hrvatskom selu patilo se dva i pol milijuna Hrvata, zajedno s nešto sitno Srba, Mađara, Čeha i Slovaka. Trideset godina kasnije 2001. godine nakon masovne obnove ruralnih krajeva pod mudrim vodstvom Franje Tuđmana i HDZ-a, na selu se u obilju baškarilo milijun i osamsto tisuća stanovnika. Tako kažu brojke. A što Bljuje Marasović?
»Tito je pobio tristo tisuća momaka, a one koji su ostali pustio je van jer bi kao kanibali pojeli jedni druge!«
To otkriće ljudožderskih narodnih običaja u Hrvata šokiralo je antropologe, te je National Geographic poslao najjaču ekipu. Obišli su Split, Kaštela, Sinj i Imotski, ali ljudoždere nisu našli.
– Gospodine Marasoviću, pitala je razočarana ekipa. Pa gdje su ti vaši ljudožderi?
– A eto nema ih. Bit će se sakrili jer se boje stranaca, boje se svakoga koga ne poznaju zbog Titovog pogroma, snašao se Bljuje.
– Sad razumijemo zašto ste Titu podigli ovaj lijepi spomenik u središtu grada, jer vas je spasio kanibala, veli jedan novinar.
– Nije ovo spomenik Titu, ovo je spomenik dr. Franji Tuđmanu.
– A što je Tuđman učinio?
– On ih je vratio.
