Portal H-alter prvi je donio sadržaje koncesijskih ugovora glavnih komercijalnih nacionalnih televizija. Porođajne muke javnog uvida u te ugovore trajale su 22 mjeseca, od prvih zahtjeva H-altera Agenciji za elektroničke medije i Vijeću koje njome upravlja, preko njihovih odbijanja pravdanjem o klasifikaciji tajnosti, pa sve do konačnog popuštanja i predavanja dokumentacije. A bilo je tu svega, i tužakanja, i prekršajnih postupaka, i inaćenja AEM-a kao da se radi o dokumentima koji će, objave li se, promijeniti geopolitičku sliku svijeta. 

  No tako to ide u svijetu birokracije koja si time podiže na važnosti. Zato hvala H-alteru na ustrajnosti, no ono što smo dobili zapravo je samo pokazalo da su to sve uglavnom PR-ovski sačinjena obećanja ludom radovanja. Pa kad Nova TV tvrdi i da »ima cilj (…) prikazivati europska audiovizualna djela te najkvalitetnija neeuropska djela«, a mi znamo da se njihov filmski program sastoji od apsolutno nevjerojatno impresivnog broja filmskih inkarnacija Stevena Seagala, onda dalje o tome ne treba. 

  Doma TV i RTL 2 su pritom malo realniji, pa i u jednom i u drugom koncesijskom ugovoru stoji zabava za mase, iako i tamo ima dosta šećerenja. No ne treba biti preoštar, radi se o komercijalnim televizijama koje i takve kakve jesu muku muče s komercijalnošću. I RTL i Nova u svojim su grupacijama zadnji po prihodima, a ne ide im u prilog ni to što se gledanje programa dodatno fragmentira sve raširenijom ponudom IPTV i kabelskih operatera, pa im se smanjuju prihodi od oglašavanja. Koje je pak, recimo i to, i tako desetkovao HRT svojim dampinškim cijenama. 

  I baš zbog svega toga nije bez osnova prijedlog AEM-a da se smanje koncesijske naknade za komercijalne televizije, no baš zbog svega toga jahanje po HRT-u i Miroslavu Radmanu itekako ima smisla, koliko god netko to smatrao pretjeranim. Jer oni doista ostaju posljednji na braniku javnog interesa na nacionalnim televizijama.