Nije osobito vjerojatno da će uprava Croatia Airlinesa doista moći otpustiti preko 40 stjuardesa i stjuarda koji su svi zajedno prijavili bolovanja, ali sigurno je da bi mentalitetu koji se razvio u toj kompaniji, kao i u mnogim drugim državnim kompanijama – jako koristio jedan dobar paket otkaza. 

   Jer, normalna je stvar boriti za bolje uvjete rada, pregovarati, tražiti više da bi se dobilo bar nešto, te dati mašti na volju smišljajući vrste pritisaka koji bi direktore mogli smekšati tako da popuste. 

   Legitimno je također prijetiti štrajkom, ići na demonstracije i štrajkati. Nije sporno ni tražiti veća materijalna prava u zemlji u kojoj se brojka nezaposlenih penje prema 400 tisuća iako će, u ovim okolnostima, mnogi baciti na stol upravo takve, populističke argumente. 

   Međutim, pri svemu tome treba poštovati zakon i igrati korektno, a ne služiti se sabotažama poput ove s masovnim bolovanjima.

Da je sindikat vodio stjuardese i pilote u otvoreni štrajk za veće plaće, moglo bi se reći da je to sada nerealno, no pravo na takvu akciju ne bi im se moglo osporiti.

Ali ovaj način sindikalne borbe doista je krajnje problematičan i zato će u javnosti pridobiti vrlo malo saveznika.

A problematičan je zato što tako jako miriše na prijevaru i podvalu. 

   Očigledno je, naime, da tih nekoliko desetaka bolovanja, otvorenih baš istoga dana, nije slučajno koincidiralo s blokadom pregovora između uprave i sindikata, pri čemu je zaposlenicima rečeno da tvrtka-gubitaš nije u komotnoj situaciji i da se stoga treba malo strpiti s novim troškovima.

A tom će se stavu uprave malotko čuditi kada se zna da će porezni obveznici ionako morati pokriti milijunske gubitke Croatia Airlinesa pa onda možda ipak nije red da im se na leđa natovari da plate još i dodatne zahtjeve sindikata. 

  Nitko, uostalom, ne može reći da se u CA radi za kikiriki. Prosječna plaća pilota je preko 22.000 kuna neto, kapetana 28.000 kuna, a stjuardesa oko 9.000 kuna, plus dnevnice i prijevoz, beneficirani radni staž za pilote itd. To nisu najbolje plaće na svijetu, ali mnogi slične razine kvalifikacija u Hrvatskoj bili bi sretni da ih mogu negdje dobiti. 

   I zato su zaposlenicima slabi savjetnici sindikati koji, uza sve to, traže da se stjuardesama isplaćuje obeštećenja za stres i strah, po 1.000 kuna neto za svaki dan u avionima Dash Q400. 

   Ta neumjerenost može izazvati samo bijes i zaključak da je dio letaćeg osoblja u državnoj kompaniji izgubio kontakt sa stvarnošću i sa zdravim razumom.

I bit će ljudi prilično u pravu kada kažu da će se stjuarda i stjuardesa – bez brige – naći na burzi rada koliko god hoćeš umjesto ovih koji su odlučili glumiti bolest, a sa srednjom školom zarađuju dobrano više nego gimnazijski profesori sa svojim magisterijima. 

  I zato je velika je šteta što su šanse da se prijevara dokaže na sudu posve neznatne. Sigurno nitko ne bi pustio suzu za nekom sinkroniziranom skupinom uredno zaposlenih ljudi koja je od liječnika uzvukla lažna bolovanja žaleći se na zubobolje, glavobolje, išijase, proljeve i druge tegobe za koje doktori nikad ne mogu znati jesu li stvarne ili izmišljene. 

   Takvi sto posto zaslužuju da ih se pošalje na cestu. Kao što Croatia Airlines zaslužuje da ga se što prije proda. Pa da se država lijepo riješi svih tih suvišnih, a grozno skupih briga, jednom zauvijek.