– Vjeruješ li ti, trafikant, u čudesno ozdravljenje fra Zvjezdana Linića? 

  – A otkud ti znaš da je čovjek ozdravio, čudesno ili nečudesno? 

  – Čuo sam da o njegovom čudesnom ozdravljenju od tumora na mozgu govore svećenici za oltarom, da se te priče šire međumrežjem i društvenim mrežama, a vidio sam i udarni naslov na prvoj stranici Večernjeg lista »Fra Zvjezdan ozdravio«. 

  – Onda tu netko laže. Jer fra Linić, prema istom tom Večernjaku, tvrdi kako »stanovite glasine da se rušio, da je padao, da je operiran, da je ozdravio nisu od njega niti odgovaraju istini«. 

  – A zašto onda Večernjak tu priču o čudesnom ozdravljenju poznatoga karizmatika ne tretira kao glasinu nego uporno ponavlja da se radi o vijesti, odnosno o informaciji? 

  – Pa valjda ljudi znaju šta sve inače prodaju i kao vijest i kao informaciju. 

  – A ti misliš da čudesno ozdravljenje ne može imat tretman vijesti ni nakon što je jedan od poznatih zagrebačkih svećenika, na kojega se poziva Večernjak, na svojoj misi rekao da se »Bog proslavio u slučaju fra Zvjezdana Linića, koji je ozdravio od teške bolesti«? 

  – Ja mislim da se takvim »vijestima« pokušava proslavit novinarska struka koja odrađuje zemaljske poslove za Privatnu katoličku medijsku zakladu. A što se Gospodina Boga tiče, ne vjerujem da je baš toliko slavohlepan i frustriran pa da bi se morao bilo kako i bilo čime proslavljat i dokazivat. 

  – Ali zar tu poruku o Božjoj slavi nije pustio u optjecaj ovlašteni tumač Božje volje na zemlji? 

  – Pročitaj šta o tome kaže sam fra Linić: »Možda je netko mislio da je dobio neku spoznaju s neba, ali to je sve samo privatno mišljenje i žao mi je da se ono servira kao Božja spoznaja tj. kao neka istina za koju ni sam ne znam.« 

  – Čast, trafikant, fra Zvjezdanu, ali zar mu taj neimenovani ali poznati zagrebački svećenik, koji je u njegovu čudesnom ozdravljenju prepoznao slavu Božju, ne bi mogao replicirat: »Dragi kolega, otkud vam pravo da sumnjate u Božju istinu, i to samo zato što se nije objavila vama nego meni?« 

  – Pa valjda fra Linić bolje od njega zna šta je u njegovom slučaju istina, odnosno je li ozdravio ili nije! A on kaže: »Žao mi je da se ljudi poigravaju tim i takvim spoznajama kojih ima u karizmama i Bog nekim ljudima koji možda malo više vide daje darove, ali ovo sigurno nije istina, jer ja se još liječim, idem na terapiju i to dosta mučnu i agresivnu. Prema tome, pacijent sam, a ne ozdravljenik.« 

  – A šta ako se onaj poznati zagrebački svećenik, s milošću Božjom, uvrijedi na riječi da se poigravao Božjim spoznajama, pa fra Zvjezdana priupita za zdravlje onih dviju nepokretnih djevojaka koje su ovoga Božića na njegovoj seansi duhovne obnove u Kući susreta Tabor ustale iz invalidskih kolica, a što je Večernjak popratio naslovom »Čudo kod fra Linića: Nepokretne djevojke ustale iz kolica«? 

  – Pa šta je bilo s tim djevojkama? 

  – Jedna je za vrijeme molitve za ozdravljenje po prvi put ustala iz kolica, a ovoj drugoj se to znalo povremeno događati i prije »čuda kod fra Linića«. Čudo, međutim, nije potrajalo i djevojke su ponovo prikovane za kolica. 

  – A kako ti to znaš? 

  – Čitao prije nekoliko mjeseci u Večernjaku, koji već godinama uredno prati fra Zvjezdanova čuda i fabricira senzacionalistički mit o karizmatičnom iscjelitelju, a istodobno se poziva na želje obitelji da se ne otkriva identitet čudesno ozdravljenih, »jer ne žele od toga događaja raditi senzaciju«. 

  – I šta ti sad time hoćeš kazat i dokazat? 

  – Da se medijska industrija iscjeliteljskih čuda ne može zaustavit samo na onim ozdravljenjima koja je svojim molitvama potaknuo, proizveo ili potpomogao fra Zvjezdan Linić. I da je bilo za očekivat da se na isto tržište lansira i priča u kojoj se sam karizmatik našao u ulozi jednako čudesnog ozdravljenika. 

  – Ali ne može se čovjeka natjerat da vjeruje u vlastito ozdravljenje ako se sam ne osjeća zdravim! To je nehumano. 

  – I sad ćeš ti, jedan obični i od Boga zaboravljeni trafikant, tupit kako je onaj poznati zagrebački svećenik nehuman zato što je pred vjernicima širio Božju spoznaju o čudesnom ozdravljenju fra Zvjezdana Linića! 

  – Ja ću ti samo pročitat par rečenica iz romana Olje Runjić »Auf Wiedersehen, Mustafa«, pa ti izvoli vjerovat u šta god hoćeš. Evo slušaj šta u toj knjizi kaže žena oboljela od karcinoma: »Kad vidim reiki majstora, radiesteziologa, astrologa, tarotologa, parapsihologa, makrobiologa, kurca-palcologa ovog i onog, oblije me hladan znoj. Ping – zelena magma, pong – Noni s Tahitija, ping – akupunktura, pong – Ajurveda, ping – sirovo povrće, pong – shiitake gljive, ping – transcendentalna meditacija, pong – radiestezija… Samoprozvani gurui i olozi su pijavice na metastaziranom tkivu očajnih.« 

  – Ne vidim kakve to veze ima s ovim o čemu govorimo… 

  – Hoćeš reć da ne vidiš jesu li karizmatici ping ili su pong? 

  – Vidim ja, trafikant, da si ti čudesno obolio.