Na portalima i na facebooku u zadnje vrijeme ljudi masovno Hrvatsku nazivaju »Apsurdistan«, tvrdeći da je ovo ne samo ‘slučajna država’ već i država puna apsurda. A ovi lokalni izbori dobra su potvrda te teze.

Samo u Primorsko-goranskoj županiji toliko je apsurdnih kombinacija koje se daju iščitati iz kandidacijskih lista objavljenih ovih dana, da se do ponuđenih programa i biti priče doista teško probiti. 

   Najprije ono najočiglednije: dvije velike stranke, SDP i HDZ, čak nemaju niti kandidate u svim lokalnim jedinicama PGŽ-a, a naravno to se u prvom redu odnosi na HDZ. 

   Tako HDZ uopće nema kandidata za gradonačelnika u jednoj Opatiji, ali ni u Jelenju, Krku, Baški, Dobrinju, Puntu i Fužinama. Iako županijski šef HDZ-a Oleg Butković slovi kao uspješan vojnik svoje stranke i dobar organizator (»Sanader u malom« – to bi valjda značilo to), HDZ dakle nije pokrio petinu svih gradova i općina u PGŽ.

Kod SDP-a je ta statistika relativna, jer ondje gdje nemaju kandidate podržavaju ljude svojih partnerskih stranaka, HNS-a i PGS-a, ali činjenica je da nemaju svoje kandidate u maloj Mošćeničkoj dragi i Dobrinju, a u Kostreni, Jelenju, Krku, Baški, Malinskoj, Cresu i Vrbniku podržavaju kadrove drugih stranaka. 

  Inače, Dobrinj je jedina općina gdje je samo jedan kandidat za načelnika, nezavisni Neven Komadina (bivši PGS-ovac) – za kojega je 19. svibnja vjerojatno jedan pomalo smiješan i ležeran datum. 

   Sigurno je zanimljiva, jednako koliko i apsurdna, činjenica da je kandidat PGS-a za župana Amir Muzur koji je svojedobno kao gradonačelnik Opatije bio u koaliciji s HDZ-om, a da je istovremeno kandidat HDZ-a za župana Dinko Beaković, koji je čak bio i predsjednik PGS-a Rijeke. Slalom, zar ne?! 

   Jednako je interesantno i da SDP podržava cijeli niz PGS-ovih kandidata za načelnike, a da je na razini Grada Rijeke i Županije sukob koncepcija upravo najveći između SDP-a i PGS-a 

   Ni Laburisti nisu baš ono za što se prodaju – iako su velika nada ovih izbora, kandidate za načelnike imaju samo u Rijeci, Omišlju i Malom Lošinju, te za župana; svugdje druge pokušat će tek ući u vijeća i pokrenuti se s mrtve točke na kojoj su danas. 

  

Suma sumarum, analizirajući sasvim realno šanse kandidata na izborima za Županiju, a pogotovo dva faktora: njihovu vjerodostojnost te snagu stranke, sve se čini da ni Zlatko Komadina nema razloga da 19. svibnja ne doživi kao protokolaran i formalan datum.

Smiješi mu se pobjeda u prvom krugu, htio to ili ne, dok je u Gradu Rijeci, objektivno, malo gušće te bi se Vojko Obersnel mogao po prvi puta u pet izbornih ciklusa naći u drugom krugu. 

   Drugi krug je izvjestan, međutim, samo ako netko od kandidata osvoji preko 20 posto glasova prve izborne nedjelje, 19. svibnja, a to objektivno može samo HDZ s kandidatom Hrvojem Burićem zbog svoje stranačke mašinerije.

Ako se to dogodi, značit će da je Obersnel izgubio oko 10 posto glasova u odnosu na 2009. godinu, a te glasove može mu, temeljem ideoloških preferencija, oduzeti samo laburist Predrag Šustar. Tako bi se moglo dogoditi da laburist donese uspjeh HDZ-ovom kandidatu, no to nije apsurd Hrvatske, nego obična izborna matematika »vulgaris«. 

   Apsurd bi mogao biti u činjenici da bi SDP 19. svibnja mogao izgubiti ne Rijeku i ne PGŽ, ‘gdje pametni znaju čemu služi koalicija’, ali moguće Zagreb, Dubrovnik, Istru, i Vukovar, ali to je već neka druga tema. Postizborna.